Bohumil Hrabal

Bohumil Hrabal, rođen 1914. u Brnu, jedan je od najvećih i najosebujnijih europskih pripovjedača druge polovice 20. stoljeća. Svoj književni rad počinje još 30-ih godina u krilu Češkoga nadrealizma poezijom koja je publicirana tek u Sabranim djelima 90-ih godina. Šezdesetih objavljuje zbirke pripovjedaka: Biser na dnu, Pabitelji, Plesni tečaj za starije i napredne, Moritati i legende, Oglas za kuću u kojoj više ne želim živjeti... Sedamdesete godine obilježava velika stvaralačka aktivnost koja iznjedruje nekoliko iznimnih proza: Postrignuče, Gradić u kojem se zaustavilo vrijeme, Prebučna samoća, Dvorio sam engleskoga kralja, Nježni barbar... Svoje pripovjedno stvaralaštvo praktički zaključuje s trilogijom Pirovanje, Vita nuova, Praznine te esejistikom, feljtonistikom i drugim žanrovski teško odredivim tekstovima (Čarobna frula, Pisma Dubenki...). Dužom, donekle netipičnom novelom Strogo kontrolirani vlakovi doživljava svjetsku slavu, a istoimeni film J. Menzela nagrađen je Oscarom. Stanovito vrijeme radio je teške fizičke poslove, među ostalim na željeznici, u rudniku, željezari... Umro je 1997. godine u Pragu pri, čini se, namjernom padu s bolničkog prozora.