Urednička recenzija “U sedlu je tijesno za dvoje”

U bibliografiju Ivice Ivaniševića – novinara, urednika, publicista, kolumnista, scenarista i dramatičara – u 2015. godini neočekivano se upisala proza. Počelo je u ožujku zbirkom kratkih proza Ulaz za djecu i vojnike koju je i kritika i čitateljska publika dočekala s oduševljenjem, a sad je pred nama i njegov prvi roman, U sedlu je tijesno za dvoje, kojim je isprve zaslužio status punokrvnog romanopisca kojemu sad više nema natrag jer je i taj njegov dar napokon izašao na vidjelo.

Ovaj roman, čija se radnja zbiva u autentičnom Splitu iz 1969. godine, u onih nekoliko dana kad je cijeli svijet bio zaokupljen iščekivanjem prvih čovjekovih koraka na Mjesecu, ima sve odlike sjajne proze – i dramaturški preciznu strukturu fabule, i vještinu pripovijedanja zbog koje se čita u dahu, i majstorski okarakterizirane junake koji odolijevaju svim tipskim obrascima, i šarm osebujnog ivaniševićevskog humora, i jezičnu slojevitost u kojoj se dijalekt, strani jezici i književni standard na neočekivan način isprepliću i pridonose uvjerljivosti priče.

Priča je to o jednoj samo naizgled običnoj obitelji, ispričana iz perspektive njezinog najmlađeg člana – dječaka Tome. Uz oca zaokupljenog neočekivanom ljubavnom zavrzlamom koja mu je poremetila životnu rutinu, majku koja po cijele dane opsjednuto sjedi pred tek nabavljenim televizorom ne propuštajući ni jednu emisiju, starijeg brata zauzetog romansom s Njemicom koja je došla ljetovati u Split i djeda koji nepokolebljivo šuti još od završetka Drugog svjetskog rata, Toma ostaje posve sam s dvojbama odrastanja, prepušten sebi, kolekciji svojih stripova i uznemirujućim pitanjima na koja mu nema tko odgovoriti. Tako će Toma svog zaštitnika i savjetnika pronaći u omiljenom strip-junaku koji se kao dobar duh pojavljuje u kriznim situacijama – kojih u ovom romanu ne nedostaje. No čak i Arizona Džo, nepokolebljivi strašni kauboj koji s lakoćom izlazi na kraj s opasnim, naoružanim negativcima koji strepe od njegove čizme i njegovih koltova, morat će se suočiti s činjenicom da je sređivanje situacije u Tominoj obitelji daleko veći izazov od svih s kojima se dosad morao nositi u svojoj junačkoj stripovskoj biografiji.

Iz teme dječačke zaljubljenosti u crtane romane Ivica Ivanišević gradi ozbiljan roman o prijateljstvu, o obiteljskim i društvenim odnosima, o ljubavi, o odrastanju koje uključuje lekciju o ljudskoj nesavršenosti – roman koji nosi dirljivu nostalgiju za vremenom u kojem se činilo da je učinjen mali korak za čovjeka a veliki za čovječanstvo. Iz pozicije te nostalgije ovaj nas roman ostavlja u osjećaju da je čovječanstvo otad koračalo naprijed (pre)velikim koracima, ostavivši „malog“ čovjeka na brisanom prostoru čežnje za pravim vrijednostima – koje preživljavaju još samo u ovakvim romanima.

Marina Vujčić, urednica