Julijana Adamović o romanu “San sela Ding”
Julijana Adamović piše o romanu San Sela Ding (Yan Lianke)
U selu Ding jednom su djetetu zauvijek utrnuli zubi zbog kiselog grožđa koje je jeo njegov otac. Ali otac nije čovjek koji se okreće iza sebe.
U selu Ding starac Ding, školski podvornik i zamjenski učitelj, djed mrtvog djeteta, sanja strahote koje će zadesiti njegovu užu i širu obitelj, njegovu školu i sumještane. On sanja rijeke krvi, guste i ustajala mirisa; sanja tisuće crnih ljesova i svoga prvijenca koji se, bilo da je u tom snu u bijeloj kuti i s priborom za vađenje krvi ili je direktor tvornice za masovnu proizvodnju posmrtnih pokrova, uglavnom smije „ha ha ha“.
U selu Ding ljudi zbog pošasti, kojoj u početku ni imena ne znaju, umiru kao psi. Ali to nije najgore što će im se dogoditi. Najgore dolazi tek iduće godine ili one nakon nje. Ljudi će tada umirati kao noćni leptiri na žarulji. Sada umiru kao psi, „a znamo da na ovome svijetu ljudi drže više do pasa nego do noćnih leptira.“
Sve to saznajemo od mrtvog dvanaestogodišnjeg djeteta, pripovjedača u potresnom romanu San sela Ding nagrađivanog, ali našem čitateljstvu ne baš poznatog kineskog književnika Yan Liankea.
Pisac nam kroz sudbinu mještana fiktivnog sela Ding i obitelji mrtvog dječaka podastire tragičnu, ali istinitu priču o epidemiji HIV-a koja se kao posljedica nekontrolirane trgovine krvlju početkom 90-tih razbuktala u ruralnim dijelovima Kine, devastirajući brojne obitelji, pa i brišući s lica zemlje cijela sela.
Premda je na koricama hrvatskog izdanja kao blurb istaknut citat iz članka The Guardiana: „ Zabranjeni kineski roman, žestoka kapitalizma i korupcije“, priča je mnogo kompleksnija. Trgovinu krvlju (prizori koje opisuje Lianke isuviše su sirovi da bismo koristili izraz „krvni derivati“) dopuštala je, bolje reći bezočno poticala, kineska vladajuća struktura, koristeći moć koju je nad svakim segmentom života imala Partija. Zbog te „mrlje“, roman je u Kini zabranjen.
Yan Lianke kroz jednostavno i ponekad zaigrano pripovijedanje dvanaestogodišnjeg mrtvog dječaka secira kinesko društvo podastirući nam ne samo negativni utjecaj društvenog uređenja u kojem je, pojednostavljeno rečeno, sve na prodaju, a novac bog (dakle, kapitalizam), već jasno ukazuje na bolesti komunizma, gdje je politička moć put do boga (dakle, novca). Za siromašne i neobrazovane seljane Dinga ta je moć, konkretno, u rukama općinskog načelnika, odnosno u rukama onoga tko ima općinski ili neki drugi pečat, pa čak i kad je krivotvoreno porijeklo žiga svima više nego poznato. Pred njegovom snagom sve se ruke dižu na predaju, pa i ruke starca Dinga, osobe koja je u tom vrtlogu pohlepe i smrti, uspijevala zadržati ono najdragocjenije u sebi: empatičnost, poštenje i pravičnost. Sve do jednom.
Kad se na pola stoljeća takve političke manipulacije ljudima doda teško siromaštvo, neobrazovanost, tradicija i praznovjerje ukorijenjeno stoljećima, priča postaje gotovo groteskna. U selu Ding trgovina krvlju postaje trgovina smrću, ne samo u prenesenom značenju, neće proći dugo pa da gramzivi trgovci krvlju promjene zanimanje i počnu „povoljno“ prodavati ljesove, a nakon toga i trgovati kostima pokopanih. Kupaca neće nedostajati. Kad selo potpuno usahne, krpelji koji su isisali krv toj živini, sad već dobro uhranjeni, prelaze na druge organizme.
Yan Lianke u jednom od intervjua izjavljuje da je roman mogao biti puno bolji, da se nije toliko samocenzurirao. No unatoč samocenzuri kažiprst je nedvosmisleno uperen na odgovorne za tragediju u kojoj su mnogi snovi o boljem životu pretvoreni u košmare i smrt. Autor pritom ne pada u zamku patetike. Nema poštede ni za žrtve. Većina njih ni nakon saznanja da je smrt skora i neminovna ne prestaje biti pohlepna, jalna i osvetoljubiva. Možda čak i više nego što je to bila za života, jer kad svijet već propada, neka propadne kako spada.
San sela Ding roman je koji vas neće ostaviti ravnodušnima.
Julijana Adamović
Julijana Adamović rođena je 1969. u Bačkoj. Njezina prva zbirka priča, Kako su nas ukrali Ciganima (SN Privlačica, Vinkovci, 2008.), nagrađena je nagradom Kiklop za najbolju debitantsku knjigu 2008., te nagradom Ivana i Josipa Kozarca kao najbolji prvijenac Slavonije 2008., a ušla je i u finale književnog festivala Galovićeve jeseni, na temu „Dvojni identiteti”. 2009. u izdanju V.B.Z.-a izlazi joj zbirka kratkih priča Konzerviranje. 2013. godine u nakladi Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade objavljuje roman Da ti pamet stane, te zbirku kratkih priča za djecu Dnevnik sivog mačka i druge priče, u koautorstvu sa svojim tada dvanaestogodišnjim sinom koji se potpisao pseudonimom Sergei Chatgris. U nakladi Semafora 2015. izlazi joj zbirka poezije Sunce na šalteru, a u 2016. treća zbirka kratke proze, Glineni anđeli, proglašena uspješnicom na književnim susretima Josipa i Ivana Kozarca u Vinkovcima 2017., te nagrađena stimulacijom Ministarstva kulture RH za najbolja ostvarenja u 2016. godini. Proznim djelima zastupljena je u brojnim skupnim zbirkama i na portalima. Vanjski je suradnik T-portala, gdje objavljuje osvrte na društveno-političke prilike u Hrvatskoj. Živi i radi u Vukovaru.
Dosad objavljena djela u nakladi Hene com:
- Divlje guske, 2018.