Knjige zarobljene u Pandorinoj kutiji

Oko nas vrtlozi različitih zbivanja: od ratnih tragedija, prirodnih katastrofa, otmica djece, ubojstava i pustolovina bogatih, svega onoga na što, čini se, nemamo nikakva utjecaja. Moderna vremena sapinju nas u mrežu, strmoglavljujemo se u mračna promišljanja: što će biti sutra? Je li dobrih vijesti sve manje – ili ih ne vidimo?

Optimizam u takvim uvjetima lako može ishlapjeti. To nepostojano „najdublje povjerenje u život“ naziva se - nada. Stari su Grci o njoj imali najrazličitija mišljenja: u svima znanoj priči o Pandorinoj kutiji nada je nakon svih puštenih zala ostala zarobljena u kutiji, pa je prema nekim tumačenjima najstrašnija od sviju grozota (zavaravajući nas tako da ne vidimo stvarnost), a prema drugima samo ona može izliječiti sva raspršena zla. Stoici su, pak, mislili da je jednako opasna kao i strah. Aristotel ju je, kažu, rehabilitirao, tvrdeći da je ona „iščekivanje dobra“: da iz straha niče i ujedno ga pobjeđuje.

Ta krhka svijest – ili emocija? – da će sve ipak završiti „happy endom“ (da se poslužimo popularnom terminologijom), u kršćanstvu je postala jednom od triju osnovnih postavki ispravna života, posljednja u nizu, ali nikako manje važna od vjere i ljubavi.

U svima znanoj priči o Pandorinoj kutiji nada je nakon svih puštenih zala ostala zarobljena u kutiji.

Njezin su simbol labud, golubica i sidro, a Emily Dickinson, slavna američka pjesnikinja, prekrasno ju je dočarala svojim stihom: „Hope is thing with feathers.“

Književnost, kao i svaka umjetnost, može nam izoštriti vid i ponukati nas da povratimo ovo povjerenje u život, da ipak zaplovimo, odlepršamo iz učmalosti svakodnevnih rutina i briga. Da je na horizontu uvala u kojoj ćemo se sigurno usidriti.

Ovoga smo mjeseca u svijet stoga pustili nekoliko takvih iskrica za paljenje nade: istoimeni roman Ante Tomića, dugoiščekivani, duhoviti, zabavni, zaigrani roman o otočkoj sredini, njezinim simpatičnim stanovnicima, magarcima, redikulima, turistima i urnebesno smiješnim dogodovštinama. Ljubitelji našega kolumnista i pisca doći će na svoje!

Talijanska autorica Oriana Ramunno, pak, vraća se u prošlost, nudeći nam istodobno toplu i strašnu, dirljivu i napetu priču o detektivu Hugu Fischeru, poslanome u logor Auschwitz da istraži ubojstvo jednog SS oficira.

Književnost, kao i svaka umjetnost, može nam izoštriti vid i ponukati nas da povratimo ovo povjerenje u život.

No ondje će, neočekivano, ovaj policajac sklopiti prijateljstvo s neobično oštroumnim i crtački nadarenim dječakom Gioleom. Užasnut logorskim zbivanjima, Hugo će pokušati spasiti koga se spasiti dade… Roman pod naslovom „Dječak koji je crtao sjene“ na hrvatski je prevela Hana Klak Ustolin.

Klasik koji nikada neće izaći iz mode, osobito s obzirom na sve veći interes za Španjolsku – što turistički, što jezični, što kulturološki – svakako je putopisna proza američkog književnika, biografa i povjesničara Washingtona Irvinga, pod naslovom „Priče iz Alhambre“. Napisana davne 1832. godine, ova knjiga dragocjen je vodič u Anadaluziju, koju je autor iskusio u nekoliko navrata, boraveći ondje kao diplomat.

Roman Ante Tomića, dugoiščekivani, duhoviti, zabavni, zaigrani roman o otočkoj sredini, njezinim simpatičnim stanovnicima, magarcima, redikulima, turistima i urnebesno smiješnim dogodovštinama.

Zabavne crtice o svojim španjolskim suvremenicima, stanovnicima Alhambre, Irving isprepliće s još zabavnijim legendama i predajama ovoga kraja – o Maurima i kršćanima, zatočenim djevama i njihovim vitezovima, zabranjenim ljubavima i mudracima. Začinjena prekrasnim opisima ovog čarobnog predjela, koji i danas privlači tisuće turista, bojama, okusima i mirisima juga zasigurno će razveseliti književne sladokusce željne finog štiva, koje je umješno preveo Dado Čakalo.

Da zdrav razum i nada mogu spasiti svijet, svjedoči i genijalan vodič kroz 2500  godina filozofije, koji će vas inspirirati i potaknuti na promišljanje. „Minifilozofija“ Jonnyja Thomsona objašnjava poglede velikih filozofa; od Aristotela i Platona sve do Freuda i  Foucaulta.

Zabavne crtice o svojim španjolskim suvremenicima, stanovnicima Alhambre, Irving isprepliće s još zabavnijim legendama i predajama ovoga kraja – o Maurima i kršćanima, zatočenim djevama i njihovim vitezovima.

Na šarmantan, zabavan i jednostavan način Thomson tumači što su i kako funkcioniraju naizgled neobjašnjivi pojmovi: kategorički imperativ, Pascalova oklada,  paradigma, nihilizam, Bog, priroda... „Minifilozofija“ namijenjena je svima: i onima koji misle da je filozofija „špansko selo“, i njezinim ljubiteljima. Vodeći se idejom da je ona dio života, a ne neka posve nerazumljiva znanost, autor – koji je i sam profesor filozofije – u stotinjak kratkih tekstova nudi sjajan materijal za čitanje, koji osobito preporučujemo učenicima, studentima i njihovim učiteljima.

„Minifilozofija“ namijenjena je svima: i onima koji misle da je filozofija „špansko selo“, i njezinim ljubiteljima.

Odličan prijedlog za nastavu i debatni klub! Knjigu je vješto preveo Matija Pospiš.

Mi se, pak, nadamo da ćete među našim novim naslovima pronaći sjajno štivo za sebe i više od jednog – tračka nade.