29.05.2014.

Rumi: Četrdeset pravila sufizma

"Četrdeset pravila ljubavi" - roman o Rumiju

Put do istine putuje se srcem - ne glavom. Srce treba biti glavni vodič - ne um. Srcem se suočavamo sa svojim egom - izazivamo ga i u konačnici nadvladavamo. Upoznavanje vlastitoga ega dovodi nas do upoznavanja Boga

Roman Elif Shafak, turske spisateljice rođene 1971. u Strasbourgu u Francuskoj, "Četrdeset pravila ljubavi", priča o Rumiju - govori o nizu učenja ili načela lutajućeg sufijskog mistika Šamsa iz Tabriza, koja su prikupljena tijekom njegova lutanja Zemljom. Knjiga nudi uvid u drevnu filozofiju koja temelj ima u jedinstvu svih ljudi i vjera, te prisutnosti ljubavi u baš svakome od nas.

Prvo pravilo

Kako doživljavamo Boga - izravan je odraz toga kako doživljavamo sebe. Ukoliko pomisao na Boga u nama izazaiva strah i krivnju - iz nas izvire puno straha i krivnje. Ako Boga doživljavamo kao punog ljubavi i suosjećanja - mi smo isti takvi.

Drugo pravilo

Put do istine putuje se srcem - ne glavom. Srce treba biti glavni vodič - ne um. Srcem se suočavamo sa svojim egom - izazivamo ga i u konačnici nadvladavamo. Upoznavanje vlastitoga ega dovodi do spoznavanja Boga.

Treće pravilo

Svaki čitatelj Kurana svete spise shvaća na različitoj razini - onoj koja odgovara dubini njegova razumijevanja. Postoje četiri razine uvida: Prva razina je izvanjsko značenje i to je ona s kojom se većina ljudi zadovolji. Druga razina je Batini - unutrašnja razina. Treća je unutrašnja razina unutrašnje razine. A četvrta je razina toliko duboka da se ne može riječima iskazati i zbog toga mora ostati neopisana.

Četvrto pravilo

Boga možemo izučavati kroz sve i svakoga u univerzumu jer Bog nije zatočen u džamijama, sinagogama ili crkvama. Ako baš želimo doznati gdje on točno boravi, možemo ga pronaći samo na jednom mjestu - u srcu onoga tko istinski voli.

Peto pravilo

Um i ljubav sačinjeni su od različitih materijala. Um ljude veže u čvorove i ništa ne riskira, a ljubav rastvara sve uzlove i riskira sve. Um je uvijek oprezan i savjetuje "Pazi se previše blaženstva", dok ljubav govori "U redu je! Skoči!". Um nije lako slomiti, dok se ljubav lako razbija u najsitnije komadiće. No u tim je krhotinama skriveno blago. Slomljeno srce krije blago.

Šesto pravilo

Većina problema na ovome svijetu nastaje zbog jezičnih pogrešaka i jednostavnih nesporazuma - nikada riječi ne shvaćajte doslovno. Kada uđete u područje ljubavi, jezik kakvog poznajemo postaje suvišan - ono što se riječima ne može iskazati može se naslutiti jedino u tišini.

Sedmo pravilo

Usamljenost i samoća su dva različita stanja - kada ste usamljeni, lako je zavarati se da povjerujete kako ste na pravom putu. Samoća je nešto bolja za nas jer to znači biti sam, ali ne i usamljen. No u konačnici je najbolje pronaći osobu koja će vam biti zrcalo. Zapamtite - samo u srcu druge osobe možete istinski vidjeti sebe i božju prisutnost unutar sebe.

Osmo pravilo

Što god vam se u životu dogodi - bez obzira koliko se teškim činilo - ne prepuštajte se očajavanju. Čak i kada su sva vrata zatvorena, Bog će stvoriti novi put samo za vas. Budite zahvalni! Lako je biti zahvalan kada je sve dobro. Sufi je zahvalan ne samo za ono što mu je dano već i za sve ono što mu je uskraćeno.

Deveto pravilo

Strpljivost nije pasivno trpljenje. Strpljivost znači biti u stanju vidjeti dovoljno daleko i imati povjerenja u krajnji ishod procesa. Što je strpljivost? To je gledati trn a vidjeti ružu, gledati noć a vidjeti zoru. Nestrpljivost znači vidjeti samo ono što nam je pod nosom - i zbog toga ne biti u stanju vidjeti ishod. Oni koji ljube Boga nikada ne ostaju bez strpljivosti - jer znaju da je potrebno vrijeme kako bi mladi mjesec postao puni mjesec.

Deseto pravilo

Istok, zapad, jug ili sjever jako se malo razlikuju. Bez obzira koje vam je odredište, neka vam svako putovanje bude unutrašnje putovanje. Ako putujete iznutra proputovat ćete cijeli svijet i onkraj njeg.

Jedanaesto pravilo

Svaka babica zna da ako nema boli, put za novorođenče ne može biti otvoren - majka ne može roditi. Na sličan način, da bi se u nama rodilo novo Jastvo potrebne su poteškoće. Baš kao što glina izložena vrelini vatre postaje čvrsta - Ljubav se usavršava jedino u bolu.

Dvanaesto pravilo

Potraga za Ljubavlju nas mijenja. Niti kod jednog od tragatelja za Ljubavlju sazrijevanje na tom putu nije izostalo. Od prvoga trenutka kada počnemo tražiti Ljubav počinjemo se mijenjati iznutra i izvana.

Trinaesto pravilo

Na ovome svijetu ima više lažnih gurua i učitelja nego što je zvijezda u vidljivom svemiru - ne brkaj one koji samoživo teže moćima. Pravi duhovni majstor, bilo muško ili žena, neće vašu pažnju usmjeravati na sebe. Neće od vas očekivati apsolutnu poslušnost ili potpuno obožavanje, već će vam pomoći da cijenite i divite se svojem unutrašnjem jastvu. Istinski mentori prozirni su poput stakla - da bi kroz sebe mogli propuštati božiju svjetlost.

Četrnaesto pravilo

Nastojte ne opirati se promjenama koje vam dolaze - umjesto toga dopustite da život živi kroz vas. Ne brinite ako se vaš život preokreće iz temelja - kako možete znati da je to gdje ste sada bolje od onoga što dolazi?

Petnaesto pravilo

Bog ima pune ruke posla s dovršavanjem vašeg posla, kako izvanjskoga, tako i unutrašnjega. On je u potpunosti zaokupljen vama. Svako ljudsko biće je proces koji se polako ali neizbježno kreće prema savršenstvu. Mi smo svi nedovršena umjetnička djela koja čekaju svoj dovršetak ali i nastoje biti dovršena. Bog se bavi svima od nas ponaosob zato što je čovječanstvo umjetnost nalik na vrhunsku kaligrafiju u kojoj je svaka točka jednako važna za cjeloviti ishod.

Šesnaesto pravilo

Lako je voljeti savršenoga Boga - neokaljanoga i bezgriješnog kakav već jest. Puno je teže voljeti ljudsko biće sa svim njegovim nesavršenostima i oštećenjima. Zapamtite - upoznati možete samo ono što ste sposobni voljeti! Bez ljubavi nema mudrosti. Ukoliko ne naučimo voljeti sve što je Bog stvorio - nećemo biti u stanju niti istinski voljeti niti spoznati Boga.

Sedamnaesto pravilo

Istinska prljavština je unutrašnja - izvanjska se lako opere. Postoji samo jedna vrsta prljavštine koju voda ne može oprati - to su mržnje i isključivost koje zagađuju dušu. Svoje tijelo možete pročistiti uzdržavanjem i postom - no samo ljubav može pročistiti naše srce.

Osamnaesto pravilo

Cijeli univerzum sadržan je unutar svakog ljudskog bića - vas i vašeg bića. Sve što vidite oko sebe, uključujući i ono što vam se možda ne sviđa - čak i ljudi koje prezirete i koji su vam odbojni - u određenoj mjeri postoje u vama. Stoga ni vraga ne tražite izvan sebe - on nije "nadnaravna sila" koja napada izvana - to je običan glas iznutra. Ukoliko se u potpunosti upoznate - ako se iskreno i čvrsto suočite sa svojom tamom i svojim svjetlom - ostvarit ćete vrhunski oblik svjesnosti - kada osoba upozna sebe upoznala je i Boga.

Devetnaesto pravilo

Ukoliko želite promijeniti način na koji se drugi odnose prema vama - najprije trebate promijeniti način na koji se odnosite sami prema sebi. Ukoliko ne naučite voljeti sami sebe, potpuno i iskreno - nema načina da budete voljeni. Kada postignete to stanje, budite zahvalni za svaki trn kojega drugi usmjere prema vama - to je znak da ćete uskoro biti zasipani ružama.

Dvadeseto pravilo

Ne brinite kamo će vas put odvesti - umjesto toga usmjerite se na prvi korak. To je najteži dio i taj je dio vaša odgovornost. Nakon što napravite prvi korak dopustite da stvari prirodno odvijaju i sve ostalo će uslijediti. Nemojte slijediti tok - budite tok.

Dvadesetiprvo pravilo

Mi smo svi stvoreni na Njegovu sliku i priliku, no ipak smo svi stvoreni različitima i jedinstvenima. Ne postoje dvije iste osobe. Ne postoje dva srca koja udaraju istim ritmom. Da je Bog želio da smo svi isti - takvima bi nas stvorio. Stoga je nepoštivanje različitosti i nametanje vlastitih misli drugima isto što i nepoštivanje Stvaranja.

Dvadesetidrugo pravilo

Kada osoba koja istinski voli Boga uđe u krčmu - ta krčma postaje njegovom bogomoljom. Kada pijanac uđe u tu istu bogomolju - ona postaje njegovom krčmom. Sve što činimo određeno je našim srcima - ne svojom izvanjskom pojavnošću. Sufiji ne procjenjuju druge ljude po tome kako izgledaju ili tko su oni. Kada Sufi nekoga pogleda, on zatvori oba oka i umjesto njih otvori treće - ono koje vidi unutrašnje predjele.

Dvadesetitreće pravilo

Život nam je pozajmljen - a ovaj svijet je samo gruba imitacija Stvarnosti. Samo djeca misle da su igračke stvarne - da su prave stvari. No ljudska se bića ili zanesu igračkom ili je nemarno polome i odbace. Klonite se bilo kakvih ekstrema u životu - jer će to uništiti vašu unutrašnju ravnotežu. Sufiji nisu skloni ekstremima. Sufi je uvijek blag i umjeren.

Dvadesetičetvrto pravilo

Ljudsko biće ima jedinstveno mjesto među božjim stvorenjima: "Udahnuo sam svoj Duh u tebe" - kaže Bog. Baš svatko od nas, bez iznimke, stvoren je kako bi bio božji izaslanik na Zemlji. Zapitajte se koliko se često ponašate kao izaslanik? Ponašate li se uopće tako? Zapamtite - na svakome od nas je da u sebi otkrije božanski duh u sebi i živi u skladu s njim.

Dvadesetipeto pravilo

Pakao je ovdje i sada - i raj takođe. Prestanite brinuti o paklu ili sanjariti o raju, jer i jedno i drugo postoji samo u ovom trenutku. Svaki puta kada se zaljubimo uzdignemo se u raj - svaki puta kada mrzimo, zavidimo drugima ili se svađamo - obrušimo se ravno u najstrašnije vatre pakla.

Dvadesetišesto pravilo

Univerzum je jedno biće. Sve i svatko je u međupovezanosti nevidljivom mrežom priča - bili mi toga svjesni ili ne - svi smo mi u tihim razgovorima. Ne činite štetu. Budite suosjećajni. Ne ogovarajte nekoga iza njegovih leđa - čak ni naizgled nevinim primjedbama! Riječi koje izlaze iz naših usta ne nestaju - stalno pohranjuju u beskonačnosti i vratit će nam se kada za to dođe vrijeme. Bol jednog čovjeka povrijedit će sve ljufe - radost jednog čovjeka ozariće sva lica.

Dvadesetisedmo pravilo

Ovaj svijet je poput sniježne planine kojom odjekuje naš glas - što god izgovorite, bilo to dobro ili loše - na neki način će vam se vratiti. Stoga će - ako postoji netko tko loše misli o vama, vaše loše pričanje o toj osobi samo pogoršati stvar - ući ćete u začarani krug zlobne energije. Umjesto toga - četrdeset dana i noći govorite i mislite lijepo o toj osobi, i sve će biti drugačije nakon što prođe četrdeset dana - jer ćete vi tada u sebi biti drugačiji.

Dvadesetiosmo pravilo

Prošlost je interpretacija. Budućnost je iluzija. Svijet se ne kreće kroz vrijeme pravocrtno, iz prošlosti u budućnost - zapravo se vrijeme kreće kroz i unutar nas u beskonačnim spiralama. Vječnost nije beskonačno vrijeme - već jednostavna bezvremenost. Ukoliko želite iskusiti vječnu prosvjetljenost - odbacite prošlost i budućnost u svome umu i ostanite u sadašnjem trenutku.

Dvadesetideveto pravilo

Sudbina ne znači da vam je život točno unaprijed određen. Stoga je prepuštanje sudbini i izbjegavanje aktivnog doprinosa glazbi univerzuma znak potpunog neznanja. Glazba univerzuma čuje se posvuda - skladana je na četrdeset različitih razina. Vaša je sudbina razina na kojoj sudjelujete u sviranju. Možda i ne možete promijeniti svoje glazbalo - ali vještina kojom svirate sasvim je u vašim rukama.

Trideseto pravilo

Istinski Sufi čak i kada je nepravedno optužen, napadnut ili osuđen, to strpljivo podnosi i ne izgovara niti jednu lošu riječ o svojim kritičarima. Sufi nikada ne okrivljava. Kako uopće može biti protivnika, pa čak i onih "drugih" - kada uopće ne postoji "jastvo"? Kako je moguće ikoga okriviti - kad smo svi Jedno?

Tridesetiprvo pravilo

Ako želite ojačati svoju vjeru trebate postati slabiji - trebate omeškati iznutra. Da bi vjera bila čvrsta kao stijena - vaše srce treba biti mekano poput najfinijeg pamuka. Kroz bolesti, nezgode, gubitke i užase, na ovaj ili onaj način svi se mi suočavamo s prilikama koje nas uče kako biti manje sebičan i kako manje osuđivati, kako više suosjećati i biti velikodušan... Ipak, samo neki od nas svladaju tu lekciju i uspiju postati blagi - dok drugi postaju još grublji nego prije. Jedini način za približavanje Istini je širenje srca - tako da obuhvati cjelokupno čovječanstvo, i da još ostane mjesta - za najvišu Ljubav.

Tridesetidrugo pravilo

Ništa ne smije stajati između vas i Boga - nikakvi imami, svećenici ili rabini, hatibi i muallimi, niti bilo koji drugi skrbnici moralnog ili religijskog vodstva! Ni duhovni majstori! Pa čak ni vaša vjera ili religija. Vjerujte u vaše vrednote i vaša pravila! Nikada ih ne namećite drugima! Ako slamate ljudima srca - bilo kakva vjerska dužnost koju izvršite ne vrijedi ništa. Klonite se štovanja bilo kakvih idola - jer to će vam zamagliti viziju. Neka Bog - i samo Bog bude vaš vodič. Spoznajte Istinu, prijatelji - no budite pažljivi da od svojih istina ne napravite fetiš.

Tridesetitreće pravilo

Iako svatko na ovome svijetu teži postići Nešto, i postati Netko, a samo da bi sve to ostavio iza sebe nakon smrti - vi se usmjerite na vrhunsko stanje praznine! Svoj život živite lako i prazno poput nule. Mi smo samo posuda. Puni smo zbog praznine koja je iznutra - ne zbog dekoracije koja je izvana. Jednako tako - kroz život idemo ne zbog onoga što nastojimo postići - već zbog svjesnosti o toj praznini.

Tridesetičetvrto pravilo

Prepustiti se ne znači biti slab i pasivan - prepuštanje ne dovodi do fatalizma ili odustajanja - upravo je suprotno. Istinska se moć stječe prepuštanjem onoj moći koja dolazi iznutra. Oni koji se prepuste božanskoj esenciji - živjet će u nepomućenoj smirenosti i miru čak i kada se cijeli svijet trese.

Tridesetipeto pravilo

Ovim svijetom ne vodi nas korak dalje u ono što je slično i uredno - već očite suprotnosti - sve suprotnosti univerzuma nalaze se u svakome od nas. Stoga se vjernik treba susresti s nevjernikom u sebi - a nevjernik treba upoznati tihog vjernika koji je njemu spava. Sve do dana kada netko ne dostigne razinu savršenog ljudskog bića, Insan-i Kamila - vjera je postupni proces i to takav proces koji treba svoju prividnu suprotnost - sumnju.

Tridesetišesto pravilo

Ovaj svijet stvoren je prema načelu reciprociteta - ni kapljica dobrote, ni zrnce zloće ne ostaje neuzvraćeno. Neka vas ne straše zavjere, prevare ni manipulacije drugih ljudi - ako vam je netko postavio zamku - sjetite se da iza svega stoji Bog! On je najveći zavjerenik - ni list ne padne s grane bez Njegovog znanja. Jednostavno i potpuno vjeruj u to - što god da čini, Bog to lijepo čini.

Tridesetisedmo pravilo

Bog je pažljivi urar. Njegov je red toliko precizan da se sve na svijetu događa u pravo vrijeme - ni minutu kasnije, ni minutu prerano. Za svakoga, bez iznimke, taj sat je sasvim točan. Svatko ima vrijeme za ljubav - i vrijeme za umiranje.

Tridesetiosmo pravilo

Nikada nije prekasno zapitati se: Jesam li spreman promijeniti život koji živim - jesam li spreman promijeniti se iznutra? Ni jedan dan vašega života nije jednak danu koji mu je prethodio, na žalost. Svakoga trenutka, sa svakim novim dahom, trebamo se stalno iznova obnavljati. Postoji samo jedan način da se rodimo za novi život: umrijeti prije smrti.

Tridesetideveto pravilo

Iako se dijelovi mijenjaju, cjelina uvijek ostaje istom. Umjesto svakog lopova koji napusti ovaj svijet - rađa se novi. A svaku dobru osobu koja ode - zamijeni nova. Tako ne samo da ništa ne ostaje isto - već se istovremeno ništa zapravo ne mijenja. Za svakog Sufija koji umre novi se negdje rodi.

Četrdeseto pravilo

Život bez ljubavi nije proživljen život. Ne pitajte se kakvu vrstu ljubavi da tražite: duhovnu ili materijalnu, božansku ili svjetovnu, istočnu ili zapadnu... Podjele samo dovode do novih podjela. Ljubav nema etiketa, nema definicija. To je što je - čista i jednostavna. Ljubav je voda života. Osoba koja ljubi je vatrena duša. Univerzum se drukčije okreće kada vatra voli vodu.


15.05.2014.

Recenzija romana Federica Moccia, 'Tri metra iznad neba'

Portal Najbolje knjige, 23.9.2012.

Recenzija: Tanja Tolić  

Univerzalna ljubavna priča koja je ujedinila generacije i izazvala opsesiju lokotima diljem Italije

Romeo, o Romeo! Zašto si Romeo? Tako je, prije nekih četiri stotine godina, zavapila Julija, nesretna jer se njezina prva i, pokazat će se, jedina ljubav preziva Montecchi, a ona Capuleti. U zavađenoj Veroni ime je doista bilo znak, pa iako je Romea i Juliju, danas arhetipske ljubavnike, dijelilo možda tek par stotina metara fizičke udaljenosti, razdvojenost je, zbog obiteljskih zavadica, bila mnogo dublja i fatalnija.

Tri i nešto stoljeća kasnije istu će muku proći Tony i Maria, ali u New Yorku. Tony je dio Jetsa, druge generacije američkih tinejdžera, a Maria silom prilika i obiteljskih veza, zbog brata Bernarda, pripadnica bande Sharks, portorikanskih imigranata. Scenarist Arthur Laurents u "Priči sa zapadne strane" obilato se poslužio Shakespeareovim izvornikom, kao uostalom i sam bard koji je "prepisivao" od Arthura Brookea i Williama Paintera, a oni pak od talijanskih izvora koji su priču o nesretnim ljubavnicima zapisivali još od 15. stoljeća... Ipak, Laurents je bio ponešto milosrdniji: ljubavi Romea i Julije presudili su mačevi i otrov, a oboje ljubavnika skončalo je život preranom smrću, dok su ljubavi Tonyja i Marije presudili noževi i pištolji, ali jedno od ljubavnika, Maria, ipak preživi. U oba slučaja obitelj i prijatelji ti su koji stišću i brane, ukazuju na neprimjerenost osjećaja, pozivaju na odanost korijenima.

Babi i Step u romanu talijanskog scenarista i pisca Federica Moccije "Tri metra iznad neba" (Hena com, 2012.) jure na motoru, a ljubav brane šakama i bijesom. Babi se često pita, kao i Julija, zašto Step baš mora biti Step (više nije problem ime, nego karakter). No, od Romea i Julije do osamdesetih godina 20. stoljeća, u koje je smještena radnja Moccijeva romana, svijet je ipak napredovao. Zbog ljubavi se, srećom, više ne umire, ali sve drugo više-manje je ostalo isto. Babi je dobro odgojena srednjoškolka i romantična djevojka, Step je buntovan i nasilan tip. Babi gotovo da i nije imala dečka, barem ne po mjerilima kasnog dvadesetog vijeka koji obavezno uključuju seks, Step djevojke troši kao na traci, zbog čega prilično pati jedna Madda. Devetnaestogodišnji Step voli opasnost i mrzi pravila, Babi je uštogljena kao da joj nije sedamnaest, nego mnogo više. Pored svega, Babi dolazi iz bogate obitelji, a Step iz, ako ne siromašne, a onda ranjene i razorene.

Kao i sve velike prve ljubavi, i ova će, logično, početi prezirom i mržnjom. U tinejdžerskoj dobi najslađe je ono što je zabranjeno - dobre cure izdaleka gledaju loše tipove i maštaju o tome kako će ih promijeniti; zločesti dečki osvajaju pak dobre cure, dijelom zbog izazova, a dijelom što možda žude u njihovoj nevinosti pronaći utočište, oprost, onaj zagubljeni, jednostavniji dio sebe. I Babi i Step će, kao i Romeo i Julija, i Tony i Maria, naići na svoje prepreke, iako će ih, mnogo više, biti s Babine strane. U "Priči sa zapadne strane" Maria će u pjesmi "Somewhere" maštati o mjestu samo za njih, gdje ih čekaju mir, tišina, vrijeme za nježnost i nov način života. Dovoljno je, kaže, da je Tony primi za ruku, i već su na pola puta do tamo. Step je u Moccijevom romanu otišao mnogo dalje; sretan je toliko da je najmanje tri metra iznad neba.

Priče o prvoj ljubavi sveti su gral svake životne ispovijesti; u njih se ne dira, njih se ne procjenjuje, za njih ne vrijede pravila odrasle, zrele ljubavi, one nisu razumne, niti se proživljeni osjećaji u prvoj ljubavi stavljaju na vagu kako bi im se izmjerila autentičnost. O njima se nerijetko pričaju epske priče, pletu mitovi, o njima se pretjeruje, uzdiže ih se na pijedestal, iako je uvijek dobro držati ih - tri metra iznad neba, ni blizu zemlje. Prve ljubavi, naime, rijetko prežive... dodir realnosti koji donosi odrastanje.

"Tri metra iznad neba", neočekivano, s obzirom da je riječ o romanu za mlade koji tematizira idealističnu ljubavnu priču, ima svoju dozu realnosti. Nije sve čarolija, prvenstveno za Stepa kojem su život obilježili gubici. Ta doza realnosti mrvicu je veća od prstohvata tragedije, tako nužnog da bi (prva) ljubav postala dramatična i zaslužila epitet fatalne. Svijet u kojem živi mladež Rima osamdesetih godina nama je, iz pozicije odrastanja u socijalizmu, dalek - niti smo se vozikali na motorima, niti smo nakon škole odlazili s prijateljima na ručkove, niti su nam mame bile odjevene u Valentinove haljine. Ipak, i mi smo satima visili na telefonu i nabijali impulse, slušali Erosa i potajice ukrašavali muška imena srcima u bilježnici pod satom matematike, slušali glazbu na walkmanu, podijelili svoju prvu pizzu i popili prvo pivo... U "Tri metra iznad neba", pored socijalne drame Stepa i njegovih prijatelja (što je objašnjenje za njihovo doista ekstremno nasilje), ima mnogo nostalgije, ali nigdje pretjerano, nigdje neukusno, iako je čitatelj na trenutke zagušen vlastitim sjećanjima na neko nevinije vrijeme.

Taj spoj prve ljubavi i života u kojem se do simpatije nije moglo doći mobitelom, nego se od prijatelja danima žicao broj telefona, mogući je razlog zašto je "Tri metra iznad neba" imao tako magnetičan učinak na svoju čitateljsku publiku. Roman koji je objavljen 1992. godine samo je u Italiji prodan u 5 milijuna primjeraka, a više od milijun prodano ih je i u Španjolskoj, očekivano, jer ipak je to isti mediteranski mentalitet i način života. Babi i Step toliko su postali popularni da su snimljene čak dvije filmske verzije njihove priče: najprije talijanska 2004. godine (Tre metri sopra il cielo), a šest godina kasnije i mnogo popularnija španjolska (Tres metros sobre el cielo) koju je režirao Fernando Gonzáles Molina. Preporučujem španjolsku verziju, ali samo ako ste bili jako mladi u osamdesetima (ili ste sada jako mladi); u suprotnom neće imati učinka. Mišićavi glumac Mario Casas, koji se u Molininoj verziji ne zove Step nego H., prototip je frajera kakvog su sanjale šiparice prije dvadeset i nešto godina (pod uvjetom da su, naravno, gledale sladunjave spotove za pop pjesme koje su se tad vrtile na MTV-u).

Četrnaest godina nakon što je napisao "Tri metra iznad neba", 2006. godine, Moccia je objavio nastavak romana, "Ho voglia di te" (Želim te). Neću otkriti od kuda kreće, jer bih morala otkriti gdje su "Tri metra" stala, no nakon što je nastavak objavljen, dogodilo se nešto zanimljivo. Prema Moccijinoj priči, ako ljubavnici na treći rasvjetni stup na rimskom mostu Milvio objese zaključani lokot, a ključ potom bace u Tiber, bit će im podarena vječna ljubavna sreća. Preko noći Milvio je bio okićen lokotima, ali ne samo on - diljem Italije na mostovima su se počeli pojavljivati lokoti, simboli vječne ljubavi, potom u Parizu, a ljubavni lokoti vise čak i na Bruklinškom mostu. Kad se tisućljetni kandelaber na Milviju gotovo srušio pod silinom tereta mladenačke ljubavi, vlasti su reagirale, razrezale lokote i bacile ih u skladište dok im ne nađu mjesto u muzeju. Na trgu u blizini mosta, dovoljno blizu, a opet dovoljno sigurno, objavljeno je baš ovog rujna, naći će se mjesto za nove lokote s inicijalim ljubavnika.

U međuvremenu, Španjolac Molina snimio je i nastavak filma, "Tengo ganas de ti". Prvog vikenda prikazivanja filma, krajem lipnja ove godine, prodano je pola milijuna karata, što dosad nije uspjelo niti jednom španjolskom filmu. Po prodaji kino karata zasjeo je na drugo mjesto ovoga ljeta, odmah iza megauspješnih "Osvetnika".

Očito, neke stvari se ne mijenjaju. Tinejdžeri rastu, s motora su prešli na aute, s fiksnih telefona na mobitele i internet, no ono meko tkivo u srcu, tako osjetljivo na prvu ljubav, nasljeđuje se bez obzira što generacije prolaze. Tri metra iznad neba očito je i dalje najbolje mjesto za biti zaljubljen.


 
Svibanj 2014
N
P
U
S
Č
P
S
27
28
29
30
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
*
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
*
30
31

Arhiva


Tagovi

intervju ante tomić knjiga muškarac novi roman ante tomića slobodna dalmacija, ante tomić veličanstveni poskokovi

Linkovi

Knjiški moljac
Moderna vremena info
Booksa
Najbolje knjige
Čitaj knjigu

Najnovije

Ljudska djela
10 minuta i 38 sekundi u ovom neobičnom svijetu
Vrijeme hladnijih snova
Vuk i breza
Volgina djeca
CABAres, CABArei
Svemirski anđeli
Lom
U gradu sjena i utvara
Majčino mlijeko

Blog Newsletter