Vjekoslava Huljić

Vjekoslava Huljić (Tomislavgrad, 1963.) diplomirana  je pravnica, no njezin je profesionalni  i autorski put od početka obilježen pisanjem.  Objavila je trinaest knjiga, od čega deset namijenjenih mlađim čitateljima: zbirke bajki i priča Čampro (2000.) i Lonac za čarolije (2007.), romane  za djecu Maksove šumotvorine (2002.) i Oči u  oči s nebom (2003.), te romane za mlade Moj tata  je lud za mnom (2011.), Moja baka ima dečka (2013.), Moja sestra je mrak (2015.), Moji misle da  ja lažem (2016.), Moje ljeto s Picassom (2018.) i  Moj Titanic ne tone (2019., Nagrada Anto Gardaš  Društva hrvatskih književnika).  Objavila je i zbirku poezije Jutrooki (1986.),  romane za odrasle Gen anđela (2011.) i La Petite  Marie (2022.), te slikovnice Pingvin Frio i Ledenjak  (2021.) i Upomoć! Mene je strah! (2024.). Bajke, priče i pjesme uvrštene su joj u čitanke  i školsku lektiru, te antologije Najljepše priče  i Izbor suvremene hrvatske bajke. Objavljuje  pjesme i priče u časopisima, a njen esej o Pipi  Dugoj Čarapi objavljen je u knjizi Spisateljice biraju. Bajka Čampro dramatizirana je i izvođena  u Gradskom kazalištu lutaka Split, a njene  bajke i priče ekranizirala je Hrvatska televizija.  Dvostruka je nositeljica nagrade Zlatno pero za  najboljeg mladog književnika, te dobitnica prve  i druge Nagrade Modre Laste.  280  Vjekoslava Huljić  Već gotovo tri desetljeća djeluje i kao jedna  od najznačajnijih autorica stihova u hrvatskoj  zabavnoj i pop-glazbi, s opusom od preko sedamsto  pjesama, višestruko nagrađivanih i  snažno prisutnih u kolektivnoj kulturi. Dobitnica  Cesarica i Porina, četiri je puta stihovima  predstavljala Hrvatsku na Pjesmi Eurovizije.  Napisala je stihove songova za mjuzikle Pacijenti, Žuta minuta i 9,99 grama sreće.  Roman Tajna nestale djece njezin je prvi žanrovski  iskorak u područje misterija i urbane fantastike,  u kojem se prepoznatljiva emotivnost i  osjetljivost prema dječjoj perspektivi spajaju s  napetom pričom o nestancima, tajnama i povjerenju. Živi i stvara u Splitu.