Vjekoslava Huljić dosad je objavila 14 knjiga, od čega 11 za mlađe čitatelje: knjige bajki i priča Čampro (2000.) i Lonac za čarolije (2007.), knjige za djecu Maksove šumotvorine (2002.) i Oči u oči s nebom (2003.) te knjige za mlade Moj tata je lud za mnom (2011.), Moja baka ima dečka (2013.), Moja sestra je mrak (2015.), Moji misle da ja lažem (2016.), Moje ljeto s Picassom (2018.), Moj Titanic ne tone (2019.) i Tajna nestale djece (2026.). Za odrasle je objavila zbirku pjesama Jutrooki (1986.) te romane Gen anđela (2011.) i La petite Marie (2022.). Objavila je i dvije slikovnice: Pingvin Frio i Ledenjak (2021.) te Upomoć! Mene je strah! (2024.).
Bajka Čampro izvođena je u splitskom Gradskom kazalištu lutaka, a Hrvatska radiotelevizija ekranizirala je njezine bajke i priče. Dvostruka je dobitnica Zlatnog pera Dječje iskre za najboljega mladog književnika te prve i druge nagrade Modre laste. Za roman Moj Titanic ne tone osvojila je 2020. godine nagradu DHK Anto Gardaš.
Već više od tri desetljeća djeluje i kao jedna od najvažnijih autorica stihova u hrvatskoj pop-glazbi, s više od sedamsto objavljenih pjesama, višestruko nagrađivanih i snažno prisutnih u kolektivnoj kulturi. Dobitnica je nagrada Cesarica, Porin i Milivoj Korbler (2026.) za cjelokupan autorski rad. Četiri je puta stihovima predstavljala Hrvatsku na natjecanju za pjesmu Eurovizije. Autorica je stihova songova u mjuziklima Pacijenti, Žuta minuta i 9,99 grama sreće.
Živi i stvara u Splitu.
