Lídia Jorge

Lídia Jorge (Boliqueime, 1946.) ugledna je portugalska spisateljica. Diplomirala je francusku književnost na Sveučilištu u Lisabonu, a potom predavala u Angoli i Mozambiku tijekom borbe za nezavisnost. Danas živi u Lisabonu. Njezina su djela: romani O Dia dos Prodígios (1980.), O Cais das Merendas (1982.), Notícia da Cidade Silvestre (1984.), A Costa dos Murmúrios (1988.), A Última Dona (1992.), O Jardim Sem Limites (1995.), Dolina strasti (1998.), O Vento Assobiando nas Gruas  (2002.),  Combateremos a Sombra (2007.), A Noite das Mulheres Cantoras (2011.), Os Memoráveis (2014.), zatim priče A Instrumentalina (1992.), O Conto do Nadador (1992.), Marido e outros Contos (1997.), O Belo Adormecido (2004.), O organista (2014.), knjige za djecu O Grande Voo do Pardal (2007.), Romance do Grande Gatão (2010), esej Contrato Sentimental (2009.) te drama A Maçon (1997.). Dobitnica je najprestižnijih portugalskih književnih nagrada, a ovaj je roman ovjenčan nagradama D. Dinis, Máxima Literature, Bordalo Literature, P.E.N. te nagradom “Jean Monnet” za europsku književnost i najboljeg pisca godine.