Borislav Vujčić
Borislav Vujčić, književnik i dramatičar, rođen je 15. svibnja 1957. u Orahu, Vrgorac, a preminuo 16. lipnja 2005. u Zagrebu.
Objavio je niz poetskih, dramskih i proznih djela:
romane Krik regruta, 1983.; Simetrije, 1985.; Omamljen meta-forom, 1990.; Paklena simultanka, 1990.; Udovica, 2000.; Nesanica, 2003.; Pismo, glava, zid, 2004.; zbirke novela Poljubac u čelo xx. vijeka, 1989.; Kovčeg, ornamenti, 1992.; Kameleonski pigmentarij, 1996.; Tamnine, 2001; Iskušenja, 2005.; zbirke poezije Bezimena, 1983.; Dvadeset tri pjesme, 1986.; Grafičko-poetska mapa Bakliža/Vujčić „Tijelo“, 1995.
Izvedene su i mnoge njegove drame: Usput za Damask, 1989.; „Hrvatski slavuj“, 1990.; Crkveni miš, 1992.; Kronika raspada jedne ljepote, Tena, 1992. i 1994.; Miraz, 1993.; Narudžba, 1995.; Odskok poskoka ili post mu neću ćaćin, 1995.; Kad kralju ne sviđa se gluma, 1998.; Paučina pučine, 1998., Pir pepela, 2001., Kažiprst, 2002., Play Beckett, 2004.
Objavio je i dvije knjige svojih dramskih djela: Crne komedije, 1995. i Bijele tragedije, 1997. Na Hrvatskom radiju realizirane su njegove radio-drame Slobodna soba, 1988.; Besjemene šutnje, 1989.; Nasuprot sjeni, 1995.
Na Hrvatskoj televiziji po njegovim scenarijima snimljeni su televizijski filmovi Olovna pričest, 1995. i Mrtva točka, 1996.
Bio je pokretač je i glavni urednik časopisa Zoon politikon i Glumište.
Nagrađivan je nagradama: zbirka novela Poljubac u čelo xx. vijeka nagrađena je na Logosovom natječaju za najbolju prozu 1986. godine; crna komedija Crkveni miš nagrađena je Nagradom „Marin Držić“ 1991. godine; filmska novela Pasija svjetla nagrađena je na natječaju Jadran filma 1993.; drama Krležijada nagrađena je nagradom MARUL za dramatizaciju 1993.; crna komedija Odskok poskoka ili Post mu neću ćaćin nagrađena je Nagradom „Marin Držić“ 1995.; tragedija Asfodel nagrađena je Nagradom „Marin Držić“ 1996., TV-film Olovna pričest nagrađen je Nagradom hrvatskog glumišta 1995. godine, a drama Pir pepela Nagradom „Marin Držić“ 2000.; Kratka priča Zaštićeni svjedok nagrađena je prvom nagradom na 40. natječaju Večernjeg lista za najbolju kratku priču „Ranko Marinković“.
Bio je suosnivač je i ravnatelj Kazališta Ulysses.