Karmela Špoljarić o romanu “Dvoslojno staklo”

Karmela Špoljarić piše o romanu Dvoslojno staklo (Halldóra Thoroddsen)

„Ovo je knjiga koja dobro liježe“, napisao je jedan islandski kritičar, i doista dobro liježe „u svijest, u ruku i u torbu“. Treba li jednoj knjizi danas više? Knjiga malena formom a velika sadržajem, kakve osobno obožavam. To je knjiga s kojom se možete družiti noseći je sa sobom, čitati je pomalo i usput jer precizno je i točno napisana, i tek stranica, ili odlomak, pa i samo nekoliko rečenica, dovoljno je da biste taj dan imali o čemu razmišljati.

Sve što je o nekoj temi važno može se reći u stotinjak kartica ako je autor dovoljno vješt, a Halldora Thoroddsen upravo jest takva spisateljica, pa će tako, baš prema onom dobrom „manje je više“ motivu, majstorski odbaciti sve viškove, patetiku, klišeje i potrošene riječi opisujući jednu starost, što doista nije lako jer tema sama po sebi vuče na naglašenu (su)osjećajnost. No glavna junakinja ove knjige sa svojih sedamdeset i osam godina drukčije promatra svijet – bez ikakvog žaljenja i suvišnosti („Vješta je u sprečavanju života da je dotakne.“), jer sad već zna da je tajna dobrog života ipak bila, i još uvijek jest, u jednostavnosti. Misao joj je zato jasna, rečenica kratka, a pozicija koju zauzima, zahvaljujući godinama i iskustvu, nadmoćna.

„Zahvaljujući samoći stekla je poseban, dragocjen položaj. Vidik.“

No ipak „jedino što ne pita za godine jest ljubav“, a to se dogodi i junakinji ovog romana u obliku iznenadne sreće, ali i nedoumica, pa tako o svojoj novoj ljubavi čak razgovara i sa svojim bivšim, iako pokojnim mužem. Zanimljivo je ipak to da okolina u pravilu ne podržava toliko „poznu“ ljubav, a i „nasljednici se uznemire“. No ona ipak odabire svoj put sa svim posljedicama svojeg izbora jer, kako sama kaže:

„Savijanje gnijezda, kad je ono dovršeno?“

Karmela Špoljarić

Karmela Špoljarić rođena je u Zagrebu. Maturirala je u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna. Diplomirala je kroatistiku i južnoslavenske filologije te magistrirala na poslijediplomskom znanstvenom studiju književnosti na FF-u u Zagrebu. Piše prozne i dramske tekstove. Za tinejdžersku dramu Nula kuna po minuti dobila je nagradu MK-a Marin Držić, a za roman Nije ovo Twin Peaks nagradu DHK-a Slavić. Objavila je i zbirku priča Pazi što ćeš poželjeti te romane Major Tom i Rašomon. Uz pisanje, autorica vodi i razvija specifične radionice kreativnog pisanja. Osmislila je prvu dopisnu radionicu Kako početi te radionicu bajki za odrasle Bajkanje. Koautorica je tekstualno-vizualnog projekta Izložba priča te kreativno-terapijske radionice 4priče.put. Živi i radi u Zagrebu i na Krku. Voli putovati i fotografirati. S ljubavlju renovira jednu staru kamenu kuću. Obožava životinje i način života u skladu s prirodom.

Dosad objavljena djela u nakladi Hene com: