Andrew O’Hagan

Andrew O’Hagan (Glasgow, 1968.) škotski je književnik, esejist i urednik. Zbog svoga književnog rada nekoliko je puta nominiran za nagradu Booker, Granta ga je 2003. godine proglasila jednim od najboljih mladih britanskih pisaca, a primio je i prestižnu nagradu „E. M. Forster“, koju dodjeljuje Američka akademija umjetnosti i književnosti. Urednik je u časopisu London Review of Books i suradnik Kraljevskog književnog društva. Debitirao je romanom Our Fathers 1999. godine i ušao u uži izbor brojnih prestižnih nagrada. Dosad je objavio šest romana, a nekoliko njih adaptirano je za film, televiziju ili kazalište. Njegov posljednji roman, Vodencvjetovi, objavljen je 2020. godine i prema njemu je 2022. snimljena vrlo hvaljena serija za BBC. Pisao je za časopise London Review of Books, Granta, The New Yorker i The Guardian, a od 2021. predaje i pisanje na fakultetu Kings College London.

Ozren Majerić

Ozren Majerić introvertirani je fotograf koji puno čita, putuje, igra tenis te po svom malenom dvorištu sadi ružmarin, tamjan i maćuhice. Zna da pisci nisu doktori, no ipak vjeruje da mogu spašavati živote. Kad je imao deset, knjiga mu je pomogla da preživi i otada čvrsto vjeruje u njezinu moć. Kao inspiraciju koristi već očerupani roman Oceana Vuonga, i tada piše kao da je odvojen od sebe. Opisuje svijet zamagljen, a nikad jasniji, budi se.

Christopher Willard

Claire Keegan

Claire Keegan (Wexford, 1968.) nagrađivana je irska književnica. Odrasla je u velikoj katoličkoj obitelji. Sa sedamnaest se godina otputila u New Orleans, u Louisianu, gdje je studirala engleski i političke znanosti. Magisterij filoloških znanosti stekla je na Trinity Collegeu u Dublinu. Prvu zbirku priča Antarctica objavila je 1999., a nakon nje zbirku Walk the Blue Fields 2007. Uslijedili su novela Foster (2010.) te kratki roman Te sitnice 2021. Za svoje je pisanje dobila brojne pohvale i osvojila važna priznanja: nagradu za irsku književnost „Rooney“, nagradu „William Trevor“ i dr. Te sitnice osvojile su godišnju nagradu „Kerry Group Irish Novel“, nagradu „Orwell“ za političku prozu te ušle u finale „Bookera“ 2022. Njezine se priče često uspoređuju s onima Trevora, Carvera, McGaherna i Čehova, a objavljivane su u svim relevantnim svjetskim časopisima. Djela su joj prevedena na trideset jezika. Keegan živi povučeno u ruralnoj Irskoj.

Itamar Vieira Junior

Itamar Vieira Junior (Salvador, 1979.) proslavljeni je i višestruko nagrađivani brazilski književnik. Po struci je geograf, a završio je doktorski studij Etničkih i afričkih studija na Sveučilištu u Bahiji. Svojom prvom zbirkom kratkih priča Dias (2012.) osvojio je „Prémio Arte e Cultura“. Objavio je i A oração do carrasco (2017.), zbirku s kojom je bio finalist nagrade „Jabuti“ te Doramar ou a oddiseia (2021.), prošireno izdanje iste zbirke. Njegov roman Iskrivljeni plug ovjenčan je važnim priznanjima: godine 2018. dobio je najveću portugalsku književnu nagradu „Leya“, a 2020. osvojio je ugledne nagrade „Oceanos“ i „Jabuti“. Knjiga je prevedena na nekoliko jezika. Godine 2023. roman će biti adaptiran u televizijsku seriju koja će se prikazivati na HBO-u. Uz književni rad, Itamar Vieira Junior piše i kolumne za São Paulo Review.

Élisa Shua Dusapin

Élisa Shua Dusapin (Sarlat-la-Canédi, 1992.) francusko-korejska je spisateljica. Odrastala je u Parizu, Seulu i u Švicarskoj, gdje i danas živi. Njezin debitantski roman, Zima u Sokchu, odmah je po objavljivanju 2016. godine osvojio mnogobrojne nagrade, uključujući „Prix Robert-Walser“, „Prix Alpha“ i „Prix Régine-Deforges“, a 2021. dodijeljen mu je ugledni američki „National Book Award“ za najbolju literaturu u prijevodu. Djelo je adaptirano u uspješnu kazališnu predstavu. Drugi joj je roman, Les Billes du Pachinko, izdan 2018. godine, a 2019. ovjenčan je nagradom „Prix suisse de littérature“. Obje su knjige prevedene na niz svjetskih jezika

Jocelyne Saucier

Jocelyne Saucier (1948. Clair, New Brunswick) kanadska je spisateljica i novinarka koja živi u Quebecu. Diplomirala je politologiju na Sveučilištu Laval. Radila je kao novinarka do 1996., kada joj je objavljen prvijenac La vie comme une image. Roman je dospio u finale „Prix du Gouverneur général“ za francuskojezičnu fikciju (1996). Njezin drugi roman, Les heritiers de la mine, bio je finalist natječaja za „Prix France-Québec“ (2001), a treći, Jeanne sur les routes, bio je u finalu za „Prix du Gouverneur général“ 2006. Velik je uspjeh postigla četvrtim romanom, Pljuštale su ptice, kojim je osvojila nekoliko vrijednih priznanja: „Prix France-Québec“ (2012), „Prix Ringuet“ (2012), „Prix des 5 continents de la francophonie“ (2011), „Prix des lecteurs Radio-Canada“ (2012), „Prix littéraire des collégiens“ (2012) i „Prix du Club des Irrésistibles“ (2012). Roman je također bio u finalu „Prix du Gouverneur général“ za prijevod s francuskog na engleski jezik 2013. godine, a prema njemu je snimljen i film. Posljednji roman, A train perdu, izašao joj je 2020. godine i požeo pohvale kritike. Knjige su joj prevedene na petnaestak jezika.

Dina Rubina

Dina Rubina (1953., Taškent) jedna je od najprominentnijih ruskojezičnih izraelskih književnica. iplomirala je glazbu na Taškentskom konzervatoriju. Radila je kao dramaturginja i scenaristica, neko je vrijeme živjela u Moskvi, a 1990. preselila se u Izrael. Prve su joj priče objavljene u časopisu Yunost. Autorica je pedesetak djela, od čega desetak romana. U njezinu su fokusu židovska i izraelska povijest te njihovo preplitanje s ruskom kulturom. Dobitnica je niza internacionalnih nagrada, među kojima treba istaknuti najveće rusko priznanje, „Veliku knjigu“ za roman Na sunčanoj strani ulice 2007., koji je bio nominiran i za ruskog „Bookera“, te 2006. dospio u finale nagrade „Jasna Poljana“. Po njezinim su djelima snimljeni filmovi i televizijske serije. Djela Dine Rubine prevedena su na tridesetak jezika.

Simon Stranger

Simon Stranger (Oslo, 1976.) norveški je književnik. Studirao je filozofiju na Sveučilištu u Oslu te završio jednogodišnji tečaj pisanja fikcije, najpoznatiju školu kreativnog pisanja u Norveškoj – Forfatterstudiet i Bø. Piše uglavnom prozu, a dosad je objavio šest romana, šest ilustriranih knjiga za djecu i tri romana za mlade. Njegova su djela prevedena na više od dvadeset jezika. Roman Leksikon svjetla i tame (2018.), inspiriran poviješću kuće koja je tijekom II. svjetskog rata služila kao sjedište Gestapa,  priskrbio mu je prestižnu nagradu „Norvegian Booksellers’ Prize, kao i „Riksmål Prize“, a prava su prodana u dvadeset i dvjema zemljama. Njegov najnoviji roman, 304 dager (304 dana) izašao je 2021. godine. Stranger živi i radi u Norveškoj.

Nina Wähä

Nina Wähä rođena je u Stockholmu 1979. godine. Svestrana Wähä bavila se glumom, a švedskoj je javnosti poznata i kao pjevačica indie-grupe Lacrosse. Debitirala je 2007. godine hvaljenim romanom S som i syster (S for Sister). Njezin je drugi roman, Titta inte bakåt! (Don't Look Back), objavljen tri godine kasnije, odjeknuvši među publikom i kritikom, no pravi je uspjeh požela godine 2019. trećim romanom Testament, kojim je dospjela u sam vrh liste najčitanijih švedskih autora u 2020. godini, s više od 120 000 prodanih primjeraka. Djelo joj je priskrbilo jednu od najvažnijih švedskih nagrada za književnost – „Swedish Radio's Literature Prize“ –  i našlo se u izboru za niz književnih nagrada, od kojih se ističu „August“, „Norrland Literature Prize“ i „Vi's Literature Prize“ i francuska nagrada za prijevodnu prozu „Prix Femina Étranger“. U međuvremenu joj je izašao i novi roman pod naslovom Babetta.

Ana Cristina Silva

Ana Cristina Silva (Vila Franca de Xira, 1964.) portugalska je sveučilišna profesorica i spisateljica. Godine 2004. doktorirala je psihologiju na Sveučilištu u Bragi. Silva je svoj prvi roman objavila 2002. pod naslovom Mariana, Todas as Cartas. Njezin se dosadašnji opus sastoji od čak 14 književnih djela. Od 2008., kada joj je izašao roman As Fogueiras da Inquisição, počela se koncentrirati na povijesne romane. Za roman Rei do Monte Brasil (2012.) dobila je nagradu „Urbano Tavares Rodrigues“. Triput je nominirana za veliku portugalsku nagradu „Fernando Namora“, a 2017. napokon joj je dodijeljena za roman A Noite Não é Eterna. 2019. godine izlazi njezin roman As Longas Noites de Caxias, uz pohvale kritike i publike.

Dimitri Rouchon-Borie

Dimitri Rouchon-Borie francuski je pisac, rođen 1977. godine u Nantesu.  Kao novinar u dnevnom listu Le Telegramme, bavi se temom procesuiranja zločina, a njegov je rad urodio i knjigom kronika pravnih slučajeva Au tribunal, chroniques judiciaries (2018.). Kao romanopisac, debitirao je 2021. godine romanom-ispoviješću jednoga ubojice, pod naslovom Demon na Vučjem brdu, koji mu je iste godine priskrbio mnogobrojne ugledne nagrade, među kojima treba istaknuti nagradu Belgijske radiotelevizije i finale Goncourtove nagrade za književnost.

Megan Nolan

Megan Nolan mlada je irska autorica (rođena 1990. godine u Waterfordu). Studirala je francuski jezik i medije na dublinskom Trinity Collegeu. Njezini su eseji, kritike i fikcija objavljivani u The New York Timesu, The White Reviewu, The Sunday Timesu, The Village Voiceu, The Guardianu i u antologiji Winter Papers. Stalna je kolumnistica časopisa I newspaper, Huck Magazinea i New Statesmana. Debitirala je romanom Djela iz očaja, objavljenim 2021. godine. Svježinom i iskrenošću Nolan progovara o toksičnoj ljubavi, fiksaciji i ranjivosti, čime je osvojila kritiku i publiku, i ušla u izbor za „Dublin Literary Award“ te za nagradu „Sunday Times Young Writer of the Year“. Časopis The Guardian njezin je roman uvrstio među deset najboljih debitantskih djela 2021. godine.

Elena Medel

Elena Medel (Cordoba, 1985.)  suvremena je španjolska autorica. Do svoga debitantskog romana Čudesa (2020.) priznanje publike i kritike već je stekla trima lirskim i dvjema esejističkim zbirkama. Za pjesništvo je ovjenčana nagradom „Loewe“ za mlade pjesnike te nagradom Zaklade „Princesa de Girona“. Utemeljiteljica je i direktorica izdavačke kuće La Bella Varsovia te voditeljica projekta Cien de Cien, u čijem su fokusu suvremene španjolske pjesnikinje i njihova vidljivost na književnoj sceni.  Prema izboru magazina Publishers Weekly jedna je od dvanaest najvažnijih španjolskih spisateljica i prva je žena kojoj je dodijeljeno priznanje „Francisco Umbral“ za književnost, a roman Čudesa dosad je preveden na desetak svjetskih jezika.

Mikołaj Łoziński

Mikołaj Łoziński (r. 1980.) poljski je pisac i scenarist. Njegov debitantski roman Reisefieber (2006.) u Poljskoj je dobio jedno od važnijih priznanja, „Nagradu Kościelskih“, zadobio popularnost u publike, nominiran je za najvažniju poljsku književnu nagradu „Nike“ i preveden na pet jezika. Već sljedeći roman, pod naslovom Książka, osvojio je uglednu nagradu „Paszport Polityki“ (2011.). Łoziński je glas novoga poljskog naraštaja, svestrani milenijalac-erudit: radio je kao soboslikar, prevoditelj na francusko-njemačkoj televiziji, fotograf, izlagao je u galerijama, pisao scenarije, a autor je i zbirke basna za djecu, Bajki dla Idy.  Njegov roman Stramer, objavljen 2019. godine, bio je nominiran za nagradu „Nike“  te ušao u finale Književne nagrade Srednje Europe „Angelus“. 

Borut Kraševec

Borut Kraševec suvremeni je slovenski pisac i prevoditelj. Rođen je u Ljubljani 1973. godine, studirao je komparativnu književnost i ruski jezik, no posve se, prekinuvši studij, posvetio prevođenju s ruskoga jezika. Objavio je više od 45 prijevoda s ruskog: s područja filozofije, teorije književnosti, vjerske misli i lijepe književnosti. Godine 2004. dobio je nagradu za najboljeg mladog prevoditelja (prijevod romana Čapaev i praznina Viktora Pelevina), a 2014. godine dodijeljena mu je „Sovretova nagrada“ za prijevod djela istoga autora, Sveta knjiga vukodlaka. Umijeće pisanja dokazao je i svojom prozom, koju je objavljivao u časopisu Literatura i na web-portalu Vrabec anarhist. Prvijenac Agni, objavljen u Sloveniji 2020. godine, na Slovenskom knjiškom sajmu 2020. godine proglašen je najboljim debitantskim djelom godine, a godinu kasnije ovjenčan je i uglednom Kresnikovom nagradom.

Gertraud Klemm

Gertraud Klemm (Beč, 1971.) suvremena je austrijska spisateljica čija je proza natopljena feminističkim revoltom i potragom za pravdom. Po struci biologinja, a sve do 2005. i službenica u Uredu za kontrolu vode grada Beča, u svojim romanima istražuje različite fasete bivanja ženom u suvremenom svijetu – od problema odrastanja do nevolja zrelosti u romanu Herzmilch; ženske plodnosti i posvajanja djece u romanu Muttergehäuse, pa sve do ženskog starenja u romanu Aberland i položaja žene u književničkom miljeu u najnovijem romanu pod nazivom Hippocampus. Klemm je dosad objavila pet romana, knjigu eseja, dnevničke zapise, zbirku kratkih priča i nekoliko hibridnih knjiga u kojima njezine književne radove dopunjuju likovni radovi drugih umjetnica.