Once Upon A War – tako bi zvonio ovaj roman na engleskom govornom području. No rat iz potencijalnog naslova nije onaj koji razara mecima, granatama i tenkovima, nego ruši svjetove daleko od kulisa bojišnice – one koje su vojnici ostavili za sobom kad su otišli. 

Upravo tako urušio se svijet Damira Žagarića, junaka Đavolje simfonije, čiji je brat uzeo pušku kako bi umirio savjest braneći domovinu. Bez svog uzora i jedinog životnog oslonca, Damir ostaje na brisanom prostoru sazrijevanja, prepušten sam sebi u formativnim godinama koje bi bile teške i bez nevolja koje su njega zatekle: brige za brata koji se mjesecima ne javlja s ratišta, neslaganja s ocem izgubljenim u teretu krivnje i misterija davne majčine smrti koji se neočekivano raspetljava. A Pula s početka devedesetih između dvije sirene za uzbunu nudi rizične alate za bijeg od stvarnosti – alkohol, dop, tabletice za onaj osjećaj, garažni rock, motore i djevojke koje same posežu za preponama naglo odraslih mladića. Jer nema kontrole, jer je roditeljska generacija izgubljena u svijetu porušenih starih, a neuspostavljenih novih vrijednosti.

Junak iz priče Dezerter, kojeg bi valjalo zamisliti sretnim, „dezertirao“ je u roman Đavolja simfonija kako bi nam zrelim autorskim glasom Davora Mandića ispričao – a dijelom i u stripu iscrtao – priču o prisilnom sazrijevanju, o nedostajanjima koja jačaju emocionalni imunitet i o žilavosti generacije čiji je svijet gurnut u zaleđe kolektivnog.