RAZGOVORI UGODNI: Zoran Pilić
1. Upravo ti je objavljena nova knjiga, Pavelova prava ljubav. Kako ti je sinula ideja za ovaj roman? I je li ljubav doista rat?
U, mislim, svim knjigama, na različite načine, bavio sam se odnosima između žena i muškaraca, tako da je Pavel prirodni nastavak u toj seriji. Zbog nečega me u muško-ženskim odnosima najčešće zanima ono komično. Primjer – ljubomora, naročito kada preraste u patologiju, vrlo lako može završiti na stranicama crne kronike, ali kada se ne pretvori u dramu, zapravo je komična. Slično je i sa prepirkama, sitnim nadmetanjima, svađama oko nebitnih stvari. Ljubav ne bi trebala biti rat, ali u svakom odnosu i žena i muškarac od samih početaka veze pokušavaju partnera/partnericu prilagoditi sebi što rijetko kome u potpunosti i bez otpora uspijeva. Iako Pavel ljubav u više navrata definira kao rat u kojemu je sve dozvoljeno, mislim da pravi rat nastupa ako se ljubav pretvori u nesnošljivost tj. u situacijama gdje imamo dva nepomirljivo različita karaktera.
Iako Pavel ljubav u više navrata definira kao rat u kojemu je sve dozvoljeno, mislim da pravi rat nastupa ako se ljubav pretvori u nesnošljivost tj. u situacijama gdje imamo dva nepomirljivo različita karaktera.
2. Pišeš poeziju, kratke priče i romane. Ide li ti pisanje svih formi jednako lako?
Razdoblje u kojem sam pisao poeziju doživio sam kao prostor neograničene slobode. Proza zahtjeva i puno takozvanog rudarenja, više iščitavanja rukopisa, odbacivanja viška materijala, rada s urednicima i slično. Nekako pravi posao u prozi slijedi u trenutku kada prvi put ispišem cijelu priču. Poezija se dogodi ili ne dogodi, a kada se dogodi – dogodi se kao bljesak ili malo čudo. Pjesnikinje i pjesnike doživljavam kao neku vrstu čarobnjaka, viših bića koja naprosto imaju dar pripovijedati na drugačiji način. Neobično izravan, rekao bih.
3. Jesi li discipliniran pisac? Pišeš li svakodnevno ili samo kad imaš inspiraciju?
Ne znam vjerujem li uopće u čekanje inspiracije. Pišem kada mi se piše, u međuvremenu čitam i pišem u glavi, uglavnom – više od pedeset posto onoga što napišem nikada ne objavim. Rijetko kada radim detaljne skice, pišem, i ako me određena priča baš opsjeda ili zabavlja kao što je bilo zabavno raditi na Pavelu, onda radim svaki dan na tom rukopisu.
4. Kome prvo daješ rukopis na čitanje? Jesi li osjetljiv na kritike?
Rukopis, naročito ako je u pitanju prva ruka, vjerojatno ne bi trebalo slati nikome na čitanje. Kada ga ipak šaljemo na čitanje, najbolje je da to bude netko brutalan – osoba bez dlake na jeziku koja će ti u dobroj namjeri ukazati na nedostatke, nedosljednosti i sva slaba mjesta. Na kraju, kakvegod povratne informacije dobio od testnih čitatelja rukopis će završiti kod urednice/urednika i to je zapravo i najvažnije – odabrati iskusnog urednika u čije prosudbe imaš povjerenja.
5. Što bi poručio ljudima koji ne čitaju?
U redu je kod djece razvijati ljubav prema knjizi, to svakako ima smisla i svaki napor u tom pogledu nije uzaludan.
Odraslim ljudima koji ne čitaju najvjerojatnije ništa ne bih poručio. U redu je kod djece razvijati ljubav prema knjizi, to svakako ima smisla i svaki napor u tom pogledu nije uzaludan. Odrasli ljudi ili čitaju ili ne čitaju, a ako ne čitaju – vjerojatno su okupirani nekim drugim aktivnostima. Mislim, nije da je knjiga nešto nedostupno, nešto za što dobar dio ljudi ne zna, pa im onda mi otkrivamo cijeli jedan novi svijet. Sve u vezi književnosti, ali i u mnogim drugim stvarima, počinje u vrlo ranoj dobi i poslije te prati kroz život. Načelno, pozdravljam svaku inicijativu koja ima za cilj razviti kod ljudi sklonost prema književnosti, ali, ponavljam, najbolje rezultate moguće je postići kod djece. I kolikogod zvučalo blesavo – druga kategorija su oni koji i inače čitaju. Najlakše ćeš nagovoriti na čitanje određenog autora ili naslova one kojima je čitanje dio svakodnevice. Ljudi koji ne čitaju vjerojatno nisu ni gori ni bolji od knjiških moljaca. I isto kao što mi mislimo da bi im život bio bogatiji da čitaju, tako i oni, pretpostavljam, vjeruju da bi nama bilo zanimljivije kada bi radili nešto drugo.