Pisac Armerije Morski sluti vlastiti kraj. Staračka nesanica iscrpljuje ga u rodnoj kući na otoku, gdje u krevetu u kojem je spavao kao dijete rekapitulira svoj život od trenutka kad dolazi u Zagreb na studij filozofije i kad zbog svojih literarnih preokupacija dane provodi u kavani Corso umjesto na fakultetu.

Na otoku su ostali Jere i Grišpe, dvojica prijatelja s kojima ga osim zajedničkih uspomena iz djetinjstva veže i zavjet Mariji, ženi u koju su sva trojica kao mladići bili zaljubljeni. Svake godine na dan kad se njihova Marija ukrcala na vapor za Ameriku, njih trojica sastaju se na otoku kako bi na mulu s kojeg su je ispratili obnovili svoj zavjet i sjećanje na čistu, neostvarenu ljubav prema istoj ženi.

Armerije je već na početku studija romanom prvijencem zablistao kao književna nada, a s vremenom postao objavljivan, izvođen i nagrađivan lektirni pisac. Tako postaje sudionikom zagrebačkog boemskog i intelektualnog miljea, u kojem dominantnu reputaciju imaju Pjesnik i Bard – u kojima ćemo po mnogim citatima i biografskim referencama lako prepoznati Ujevića i Krležu. No za Armerija se ne može reći da dijeli s njima duhovnu i moralnu okomicu – on je melankolik koji se bavi unutrašnjim životom i društvena zbivanja uteg su njegovu pomalo lijenom duhu koji vapi jedino za književnim priznanjem, preispitujući neprestano vlastite životne i autorske nelagode i promašaje.

Njegovi odani prijatelji s otoka prate njegov književni uspjeh, brakove i razvode, ljubavnice i zakrilnice, osobne i svjetske ratove, čekajući ga i kad ne dolazi – a njihova ljubav prema „kompanju“ piscu kulminira planiranjem kako će mu za života na otoku podignuti spomenik. Da bi u tome uspjeli, „prenamijenit“ će novac koji je za nova crkvena zvona stizao iz Amerike, ne znajući da ga je slala njihova Marija – kao što ni Marija ne zna da je Armerijev posljednji veliki roman posvećen njoj.

Nesanica nije samo roman o piscu u burnim povijesnim vremenima, nego i kronika dvadesetog stoljeća na ovim našim politikom izmrcvarenim prostorima. To je i roman o jeziku, dijalektima, zavičaju, prijateljstvu, ljubavi, mijenama sistema i režima te sudarima moćnih ideologija zbog kojih svaki pojedinačni život postaje kolektivno vlasništvo na koje nositelj tog života – pogotovo ako je pisac – nema svoje malo, osobno ljudsko pravo.