Što čitamo u listopadu?

„I odjednom, ljeto je palo u jesen“, rekao je navodno Oscar Wilde, i bio je potpuno u pravu. Jer samo što smo trepnuli, eto nas već u desetome mjesecu kalendara. More, sunce  i zrnca pijeska ispali su iz snenih očiju i trepavica.

I dok se priroda pobrinula da nam putove naše zemaljske pokrije šuštavim lišćem, Henin se urednički tim pobrinuo da čitateljima ne uzmanjka dobre literature.

Pred nama je novo godišnje doba. Ali lijepa je jesen s listopadom u njedrima, prepunim svega: otpalog lišća, dunja, grožđa i kestenja, kiša, blata i berbi. U njemu se ugnijezdio i znameniti Okoberfest. A knjiga se, upravo u listopadu, slavi posvuda: na najpoznatiji se sajam u Frankfurtu slijevaju izdavači iz cijeloga svijeta, a slavi se bogme i u nas, hrvatska knjiga u tom mjesecu ima svoju feštu. I dok se priroda pobrinula da nam putove naše zemaljske pokrije šuštavim lišćem, Henin se urednički tim pobrinuo da čitateljima ne uzmanjka dobre literature. Moramo se pohvaliti da je izbor zaista jesenski bogat, raznovrstan i kvalitetno šaren: pisci su odasvud, jedna je autorica iz Češke, druga iz Švicarske, ali korejsko-francuskog podrijetla, a treća nam veselo cvrkuće iz Danske. Među njima se čvrsto ukotvio domaći pisac, iz Zagreba.

Nakon nagrađenih „Nijemaca“ (2018.), kojima ste svojedobno bili oduševljeni, češka autorica Jakuba Katalpa potvrđuje svoju spisateljsku zrelost i „Zuzaninim dahom“. Drugi svjetski rat Katalpina je neiscrpna tema, pa je ovo još jedna priča o dramatičnu periodu češke povijesti.

Kroz priču o velikoj šećerani u Holašovicama, u kojima se „vlakna babljeg ljeta i niti karamela uzdižu iznad livada“, ona ispisuje dirljivu pripovijest o ljubavi, prijateljstvu i izdaji.

Ona izvrsno ocrtava svoje likove, njezine su rečenice kratke i precizne, izbrušene do visokog sjaja. Kroz priču o velikoj šećerani u Holašovicama, u kojima se „vlakna babljeg ljeta i niti karamela uzdižu iznad livada“, ona ispisuje dirljivu pripovijest o ljubavi, prijateljstvu i izdaji. Na početku romana Katalpa se spominje jeseni i kaže: „Jesen je u Pragu divna, Zuzana odlazi u Riegerove vrtove i pije zaslađeni čaj, otac je vodi u kavane i modne salone, frizerka je posavjetuje da svoju dugu kosu pere žumanjkom, a Liebeskindovo pitanje je li zadovoljna suvišno je…“ Ali stvari se uskoro mijenjaju, gorko, i to baš u već spomenutom mjesecu: „Polovicom listopada uzvrtložit će se vir koji će tijekom tri tjedna usisati šest tisuća Židova iz Protektorata i ispljunut će ih u getu u Łódźu.“ Katalpin slatko-gorki, divni roman preveo je Emilio Nuić. Preporučujemo ga od srca!

Iako nas Élisa Shua Dusapin već naslovom „Zima u Sokchu“ vodi u hladnije dane, vrijedi se zamotati u topli šal i krenuti s njom u turistički grad na samoj granici Južne i Sjeverne Koreje. Ondje otrcani, jeftini pansion prima rijetke goste, među njima i francuskog crtača stripova u potrazi za inspiracijom. Djelatnica pansiona mlada je, fakultetski obrazovana Korejka francuskog podrijetla. On želi vidjeti i pobliže upoznati Koreju. S druge strane, ona želi da napokon netko vidi nju, priželjkuje da to bude upravo on.  Njih dvoje uspjet će uspostaviti odnos, ali prilično neobičan. Roman je 2021. osvojio ugledni američki „National Book Award“ za najbolju literaturu u prijevodu.

„Zima u Sokchu“ vodi u hladnije dane, vrijedi se zamotati u topli šal i krenuti s njom u turistički grad na samoj granici Južne i Sjeverne Koreje. Ondje otrcani, jeftini pansion prima rijetke goste, među njima i francuskog crtača stripova u potrazi za inspiracijom.

Sve one koji vole elegantan, a suzdržan izraz, ova će knjiga osvojiti.  Uostalom, ako ne vjerujete nama, tu je citat iz The Guardiana: „Podmazana dubokom napetošću koja nikada ne nestaje niti se razrješava, Zima u Sokchu noirovski je sjajna hladna knjiga.“ Odličan prijevod potpisuje Duška Gerić Koren.

Danska zvijezda Anette Bjergfeldt bavi se vedrijim temama. „Pjesma nad pjesmama iz Ulice Palermo“ garantira svima obilje glazbe i dobrog raspoloženja. Prava pravcata feel good literatura. Spomenuta nam se knjiga mogla zvati i „Kad ti život da nilske konje“, kao što je u mnogim prijevodima, jer zvijezdi ruskog cirkusa, Varinki, život servira očaj kada u cirkus, umjesto slona, pogreškom dopreme nilskog konja. Usto, ta zvijer nesretnim slučajem proguta njezinu prvu ljubav, trapezista Vadima. Varinka je neutješna, ali spas će stići u vidu nepopravljiva romantika, danskog trgovca Hannibala. Pola stoljeća kasnije Varinkine unuke, blizanke Esther i Olga, na sve se načine nadmeću za titulu prave umjetnice u obitelji. Odrješite u naumu da pronađu Ljubav Stoljeća, djevojčice sjedaju na vrtuljak života, bez zaustavljanja.

Danska zvijezda Anette Bjergfeldt bavi se vedrijim temama. „Pjesma nad pjesmama iz Ulice Palermo“ garantira svima obilje glazbe i dobrog raspoloženja. Prava pravcata feel good literatura.

A s njima sjeda i čitatelj, jer tako to ide kad je knjiga sjajna i svako malo mami osmijeh na lice. Citat iz knjige zorno ilustrira kako je to kad se Esther zaljubi: „Sebastian mi pruža sve ono o čemu sam sanjala […] ima kukuruzno zlatnu grivu, dva maslinastozelena šumska jezera na mjestu očiju i po jedan mu zlatni, otpali jesenski listić pluta u svakom oku.“ Od jesenskih se obilježja, jasno je, ne može pobjeći ni u ljubavi, ni u ovoj knjizi. Ovu „šaku suza, vreću smija“ izvrsno je preveo Edin Badić.

I za kraj smo ostavili Zorana Pilića, odlična pisca koji u romanu „Morositas cordis“ piše o mukama odrastanja, ljubavnim jadima i osjećaju krivnje, koji mori glavnog lika zbog postupaka iz mladosti, zbog čega „obolijeva“ od čudne boljke. Njegov junak, sredovječni procjenitelj književnih rukopisa, posebno alergičan na romane o odrastanju, završi zbog svega spomenutog u Srčanoj stanici, sa sumnjom na vrlo rijedak poremećaj znan kao mrzovolja srca (morositas cordis). O nelagodi, strahu, a bogme i jeseni, izdvojili smo citat iz knjige „…na trenutak u malom zrcalu vidim svoje lice, na kojem ne pronalazim nijedan vidljivi znak zabrinutosti ili panike. Međutim, osjećam je, nadolazi, raste poput vodostaja Save poslije jesenjih kiša.“

I za kraj smo ostavili Zorana Pilića, odlična pisca koji u romanu „Morositas cordis“ piše o mukama odrastanja, ljubavnim jadima i osjećaju krivnje, koji mori glavnog lika zbog postupaka iz mladosti, zbog čega „obolijeva“ od čudne boljke.

No, nije toliko loše, očekivao je i nešto gore, možda čak i smrtnu presudu, a provukao se s dijagnozom koja mu zvuči gotovo zabavno. Tko je još umro od mrzovolje? Zaista, tko? Pisan prepoznatljivim Pilićevim stilom, roman je to dinamičnih i britkih dijaloga, tečne radnje, lucidnih promišljanja, koji će čitateljima uspješno suzbiti spomenutu mrzovolju. Dapače, sjajno će se zabaviti, usto uz domaćeg autora, i to još u listopadu, mjesecu hrvatske knjige. Uživajte u čitanju!