Ivo Štivičić

Ivo Štivičić (Rešetari kraj Nove Gradiške, 1936.) studirao je na Pravnom fakultetu i na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Pisao je kritike u Studentskome listu i na Radio Zagrebu, a na Televiziji Zagreb radio je od 1958. Godine kao dramaturg, scenarist i urednik. Bio je i savjetnik za umjetnička i dramska pitanja glavnog urednika Hrvatske televizije. Adaptirao je za televiziju brojne drame i pisao originalne scenarije, po kojima su radili vodeći televizijski i filmski redatelji, poput Eduarda Galića, Ivana Hetricha, Marija Fanellija i Nikole Tanhofera. 
Štivičić vrhunac svoga stvaralaštva doživljava 1970. godine kao scenarist kriminalističko-ratne igrane serije Televizije Zagreb Kuda idu divlje svinje, djela iznimno uvjerljivo koncipiranih likova i jedne od najboljih hrvatskih televizijskih serija uopće. Karijeru u osamdesetima obilježili su mu serija Putovanje u Vučjak i igrani kino-film Horvatov izbor.
Od ostalih njegovih važnijih televizijskih scenarija svakako treba spomenuti sljedeće: Svadba (1959.), Gola cesta (1961.), Vučjak (1961.), Pijana noć 1944. (1962.), Kandidat smrti (1963.), Mokra koža (1966.), Zatezanje konopca (1967.), Kokošari, (1968.), Karmine (1977.), Puška u cik zore (1981.), Brisani prostor (1981.), Tamburaši (1982.), Uskrsnuće nade (1996.).
U novije vrijeme piše i kazališne drame – Pijana noć 1918. premijerno je izvedena 2007. godine, a Shakespeare u Kremlju 2013.
Bio je urednik Dramskoga programa HTV-a, a na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu predavao je televizijsku dramaturgiju. Na Hrvatskoj je televiziji radio sve do 2000., a iste je godine dobio Nagradu za životno djelo „Ivan Šibl“ za televizijski rad. Dobitnik je i Nagrade grada Zagreba i Nagrade Vladimir Nazor. Članom Društva hrvatskih književnika postao je 1966. godine, a objavio je I knjigu dramskih tekstova Ratnici (1968.).