Ljubav je rat. Ili – ljubav je rat? Točka ili upitnik? Svatko se od nas, nećemo si lagati, nekad u životu zapitao koji interpunkcijski znak izabrati na kraju te rečenice. Pita se to i Pavel Kubiček, glavni lik novog romana Zorana Pilića, nakon što je prešao četrdesetu, ali je i dalje poprilično „neposložen“. Kad mu se raspadne stalna veza za koju je mislio da je unatoč svađama vrlo postojana, shvaća (ili ne?) da u svom životu nije postigao baš ništa iznad očekivanja. Posao u studiju za grafički dizajn više je zasluga njegova oca nego njega samoga, a sada je odjednom tu i ta nesretna perilica rublja koju ne zna uključiti… Njegov se život rasipa, Pavel se čini posve izgubljenim, a problemi koje prije nije zamjećivao jednostavno zovu na suočavanje. Pa onda ode u kino (naravno, ne sam), što će poprilično promijeniti tijek događaja u njegovu životu – u smjeru neočekivanog ishoda. Pavel Kubiček na neki je način tipičan (anti)junak našeg doba, (malo stariji) dečko iz urbanog susjedstva u ljubavnom (hm?) romanu koji neodoljivo, već i samim naslovom, podsjeća na romantične komedije koje, kad su inteligentnije, skliznu i u crnu komediju. Na to da je svaka sličnost namjerna podsjeća nas Pilić vješto uklopljenim referencama na filmske naslove. Pavelov samurajski stoicizam i Pilićeva samurajska pripovjedna preciznost pogađaju duh vremena i njegove, uvijek najkompleksnije, ljubavne dimenzije tamo gdje su najtanje, a Pilićeva vještina pripovijedanja, dinamika i životni dijalozi jednostavno vode čitatelja do zaljubljivanja u Pavelovu pravu ljubav. S točkom, bez upitnika.

Jagna Pogačnik