Ako ikad poželimo pročitati roman o ljubavnom trokutu u kojem tri žene bez cenzure poniru u svoje ljubavne priče, naći ćemo ga među ovim koricama. Protagonistice romana Aleksandre Orlić na svojoj su koži iskusile da ljubav – bila ona strasna, pragmatična, nestabilna, romantična, zaigrana, nježna, nesebična ili luda – uvijek ima nuspojave na koje nismo računali. Dok psihologinja Tihana u pedesetoj vrti film svojih ljubavnih gubitaka, mlada fotografkinja Lena u njezinoj ordinaciji pokušava preboljeti ljubav prema tuđem muškarcu zbog kojeg je ostavila svog. Na vrata iste ordinacije pokucat će i Andrea, prevarena supruga koja u četrdesetima mora skupljati krhotine razorenog braka. Tu su i njihovi Nikše, Ivori, Sanjini, Zorani; očevi i braća, majke i prijateljice; njihove obiteljske tajne koje kao kosturi ispadaju iz ormara – pa čak i policajci koji im broje zabranjene zagrljaje. A ulogu dodatnog, neživog lika u romanu ima umjetnost i njezine reference, pogotovo jedna slika koja kao da je iz pariškog Muzeja d’Orsay u svojoj suvremenoj, digitalnoj verziji ušla u život protagonistica kako bi razornom snagom poharala dvije ljubavi, ili ono što je od njih ostalo. Neke dionice romana Ako ikad podsjetit će nas na najdramatičnije kadrove serije The Affair – zbog preispitivanja preljuba iz različitih perspektiva, seksualnosti, opasnosti, hodanja porubovima ljubavnog ludila. A možda će nas podsjetiti i na nešto puno stvarnije i bliže. Na nas same, ako ikad…