Godina pijetla autobiografski je i kontroverzni roman Tereze Boučkove, stilski izbrušen, prepun grubog humora i samoironije, koji je postao senzacija u Češkoj te otvorio polemiku u koju su bili uključeni različiti društveni i kulturni slojevi od književnih krugova, socijalnih ustanova, domova za nezbrinutu djecu pa do samih roditelja. Autorica progovara glasno i neuvijeno o usvajanju romske djece ne posežući u rječnik za dopuštenim i korektnim izrazima te svoju nutrinu otvoreno izlaže javnosti. Usprskos osobnoj frustraciji zbog neuspjeha na liniji žena-majka-spisateljica, Boučkova je lucidno premrežila svoj tekst brojnim referencama na poznata književna, filmska i kazališna ostvarenja čime je napravila odmak od pukog dnevničkog narativa.

Pijetao je jedan od dvanaest znakova kineskoga horoskopa (i znak autoričina rođenja), značajke kojega su „poboljšanje i rješenje problema iz prethodne godine“. Međutim, Terezi se događa upravo suprotno, ona proživljava najtežu godinu: njezina dvojica posvojenih sinova romskoga podrijetla u pubertetu postaju problematični, neukrotivi i neprepoznatljivi te nadjačavaju sva njezina dobronamjerna nastojanja. Posljedično, brak joj je poljuljan te zapada u stvaralačku krizu rastrgana željom da ispuni sve svoje uloge. Ipak, godina pijetla ima i pozitivnu putanju – vodi je od pukog beznađa do oslobađajuće hrabrosti.

“Međutim, Boučkova je daleko od moraliziranja i upozoravajućeg podizanja prsta, ona tek lakonski čitatelju predstavlja svoju svakodnevicu. Godina pijetla roman je ispisan čvrstom ženskom rukom, a Boučkova je autorica koja nerijetko zapada u autoironiju i kontemplaciju, no svaka njezina kriza u sebi krije književno osnaživanje. Dapače, ovaj je roman ono što nažalost češkoj prozi trenutno nedostaje – snažna priča koja čitatelja prožima od prve do posljednje stranice, a da ga ne preplavi osjećajem nelagode ili stida.
Marta Ljubková, Instinkt

“Njezin novi autobiografski roman dugo će biti predmet rasprava, i to ne samo u književnim i kulturnim krugovima, jer je Godina pijetla briljantno ispisana priča, upakirana zajedno s unutarnjom dinamikom, strasti i uzbudljivim misterijima, a osim toga zadire u mnoge teme koje se, izgleda, smatraju političkim i društvenim tabuima.”
Kateřina Kadlecová, Reflex

“Stilizirani dnevnički zapisi, promišljanja i dojmovi u ovoj preko 300 strana dugoj knjizi nešto su s čime se mogu itekako poistovijetiti, i to na način da postajem više od čitatelja. Autoričini problemi s usvojenim romskim dječacima čiji genski zapis pobjeđuje priliku za odrastanje u obitelji – obilježenoj (nažalost) umirućim brakom i (nasreću) nekonzumiranom vanbračnom vezom – meni su daleki kao potres u Šečuanu, ali su toliko iskreni da su me prisilili da si priznam da dijelimo nešto puno općenitije i istodobno puno osobnije, a to je osjećaj samoće, mada ne znam u kojem sam znaku kineskoga horoskopa rođen.”
Pavel Šrut, Právo