Jaroslav Putík

Jaroslav Putík (1923.-2013.) suvremeni je češki klasik, u nas dosad još neprevođen. Svoje prve, uglavnom novinarske radove, objavljuje 1941. ali nakon što pristupi antifašističkoj borbi biva uhapšen i sproveden u koncentracijski logor Dachau gdje je dočekao i kraj rata.

1958. g. velik uspjeh doživljava njegova rekonstrukcija životne priče tvorca atomske bombe Oppenheimera u knjizi Savjest. Roman Smrtna nedjelja iz
1967. uvršten je među tri umjetnički najuspjelija češka romana s kraja 60-ih. Godine 1970. dolazi na listu zabranjenih autora pa mu naredni romani izlaze
u samizdatu. Dvaput je nagrađen nagradom Egona Hostovskoga: 1987. za roman Muškarac s britvom, a 1997. za roman Plišani pas. Proza Odlazak iz dvorca nagrađena je 1999. godine Jubilarnom nagradom Zaklade Češki književni fond za prozu. Kratko pred smrt 2013. primio je i nagradu zaklade Češkog centra Međunarodnog PEN kluba. 

Najvažnija djela su mu Savjest (1958.), Zid (1962.), Smrtna nedjelja (1967.), Muškarac s britvom (1986.), Slobodan let
volijerom (1990.), Odiseja na češki način - dnevnički zapisi iz 1971.-89. (1992.), Metamorfoze mladoga muškarca (1993.), Plišani pas (1996.).