08.06.2017.

“Roditelji imaju neograničenu moć nad svojom djecom”

“Roditelji imaju neograničenu moć nad svojom djecom”

U razgovoru za tportal nizozemska spisateljica Renate Dorrestein govori o svojem hvaljenom romanu ‘Kameno srce’, o feminizmu i zbog čega se odlučila pisati o samouništenju jedne obitelji te se osvrće na nedavne parlamentarne izbore u Nizozemskoj

Renate Dorrestein (1954., Amsterdam) nizozemska je spisateljica, novinarka i feministica. Radila je kao reporterka za nizozemske novine Panorama i brojne druge nacionalne tiskovine. Sudjelovala je u drugom valu feminizma u Nizozemskoj i bila odlučna u nakani da prodrma svijet svojim provokativnim kolumnama i člancima. Osnovala je i fondaciju Anna Bijns 1986., koja svake dvije godine dodjeljuje nagradu za ženski glas u književnosti.

Napisala je dvadesetak romana, među kojima je najpoznatiji ‘Kameno srce’, koji je sada objavljen i u Hrvatskoj. ‘Kameno srce’ je s nizozemskog prevela Maja Weikert, a knjigu je objavila Hena com.

Dok sam čitao vaš roman ‘Kameno srce’, bio sam podijeljenih osjećaja u vezi obitelji Van Bemmel, o kojoj pišete. Na prvu se čine kao obitelj puna ljubavi, ali onda roditeljska ljubav rezultira ogromnom tragedijom. Gledate li na obitelj kao na nešto loše ili dobro i što zapravo znači biti dobar roditelj?

Fascinirana sam dinamikama obiteljskog života. Unutar obitelji ljudi većinom uopće nemaju zle namjere, ali mogu jedni druge teško povrijediti i oštetiti. Čini se da je dio ljudske egzistencije to da moramo odrastati u toj obiteljskoj konstelaciji i većina nas sve to uspijeva manje-više uspješno preživjeti. No kao spisateljica nisam zainteresirana za priče koje završe lijepo, nego baš obratno, jer vjerujem da dobra književnost istražuje tamnu stranu našeg postojanja i pokazuje nam kakvi smo ljudi kada stvari odu u pogrešnom pravcu. Nisam zainteresirana ocjenjivati nešto kao dobro ili loše. Ne bavim se moralnim presuđivanjem u vezi roditeljstva ni kako bi ono trebalo biti, nego sam fascinirana time da i dobronamjerni roditelji imaju neograničenu moć u odnosu na svoju djecu, koja će ih nastaviti voljeti bez obzira što im roditelji napravili. To je istovremeno i tragično i inspirativno. Svi mi kao djeca imamo usađen velik rezervoar povjerenja i ljubavi.

Kako ste se odlučili ispričati ovu priču kroz oči kćerke Ellen? Je li ona pouzdana pripovjedačica?

Kada pišem, ne donosim mnogo svjesnih odluka. Ellen se nekako sama od sebe ispostavila kao najbolja naratorica, možda zato što imam simpatije za tinejdžerice, djevojke koje su na rubu toga da postanu odrasle osobe. Jako mi je draga kao lik, pa baš i zato što nije do kraja pouzdana u svojim opservacijama i zaključcima. Ona je dijete koje pokušava razumjeti ono što se događa u njezinom domu. Na neki način svaki je čitatelj nekad bio Ellen, zbunjen i bespomoćan. A ipak pun nade.

U uništenju obitelji Van Bemmel postoji snažan religiozni element. Kako je to postalo dio priče?

Majka Margje postane žrtva religioznih deluzija, što je pak rezultat postporođajne depresije koju nitko u obitelji ne primjećuje. Nitko ne razumije što s njom nije u redu, ona postane misterij za sve bližnje koji je vole. U mojoj glavi je postojala veza između doista misteriozne naravi religije same po sebi te nasilja koje je nažalost čest dio vjere. Sve to je dozvolilo Margje da počini neke strašne stvari, a da se pritom osjeća kao svetica. U njezinom umu ona samo pokušava spasiti svoju obitelj. Isto kao što vjerski fanatici tvrde da samo žele spasiti čovječanstvo.

Sve veći osjećaj napetosti jedna je od najvećih kvaliteta romana. Kako ste odlučivali kada ćete čitateljima romana otkriti određene informacije o tome što se događa s obitelji Van Bemmel?

To se nekako samo od sebe riješilo dok sam pisala ‘Kameno srce’. Sve veća napetost je zapravo refleksija Ellenine nevoljkosti da razmišlja o obiteljskoj prošlosti duži period vremena, iako želi saznati što se tada dogodilo. Na taj način Ellen i sebi i čitateljima korak po korak otkriva informacije.

https://www.tportal.hr/kultura/clanak/roditelji-imaju-neogranicenu-moc-nad-svojom-djecom-20170331/print