Što čitamo u studenome?
Što će učiniti Zvonko Fild kada mu se počnu javljati likovi iz njegovih starih priča? Ima li spasa za studenticu psihologije Neru, koja zbog gubitka sjećanja i sama treba pomoć? Hoće li mlada znanstvenica Ada Sabová nakon života u disfunkcionalnoj obitelji i propale veze uspjeti uskladiti osobni život i karijeru? Je li umirovljenom profesoru Ismaelu Pasosu bilo mudro ostati u okupiranome selu, i kamo je nestala njegova supruga?
Koja je od ovih priča privukla vašu pažnju?
Zadnja ruka, novi roman Renata Baretića, propituje neke temeljne postavke književnosti i svijeta već legendarnim baretićevskim jezičnim igrama, vještinom pripovijedanja zahtjevnih tema i briljantnim dijalozima
Nedovršena je prvi roman mlade spisateljice Marine Gudelj. Bavi se infrastrukturnim, a ne pomodnim pitanjima identiteta, i razmatra ulogu pamćenja – i njezina gubitka - u potrazi glavne junakinje za izgubljenim sjećanjima.
Pavla Horáková u romanu Teorija čudnovatosti, miješajući romansu i znanstvenu fantastiku, nudi urnebesno duhovitu prozu natopljenu prepoznatljivim češkim humorom.
Evelio Rosero romanom Vojske donosi sliku divljih i nepredvidljivih kolumbijskih ratova, čije razorne posljedice najviše osjećaju oni nevini.
RENATO BARETIĆ / ZADNJA RUKA
149,00 134,10 KN
Nije Zvonko Fild bio sretan čovjek, ali trenutaka sreće se, nakon razvoda, u podstanarstvu i u kroničnoj spisateljskoj i financijskoj krizi tog priznatog pisca, nalazilo, a onda su i u te trenutke počeli uskakati ni manje ni više nego likovi iz njegovih priča sa zahtjevom da ih dovrši, da ih pomakne iz stanja u kojemu ih je ostavio. Da opet piše, a baš to mu je, i kao bivšem novinaru, bilo najdalje, dijelom i zbog mučnog općeg urušavanja svih standarda profesije.
Vrlo skoro će Zvonko morati potražiti pomoć psihijatra, jer su statusi zbilje i fikcije nepovratno prepleteni, a njegovi likovi mijenjati taktike ne bi li ga pomaknuli iz rezignacije − zbog sebe, ne zbog njega – što znači da će epidemijski početi naseljavati snove Zvonku bliskih ljudi. Time je njegova odgovornost prema pisanju i riječima općenito naglo porasla i suočila ga s teško razrješivom situacijom. Od njega se očekuje zadnja ruka, dovršavanje i zaokruživanje i njih i sebe, posao za mnoge.
Zadnja ruka, novi roman Renata Baretića, propituje neke temeljne postavke književnosti i svijeta, moralne izbore, a sve kroz priču i njezinu emotivnu popudbinu u kojoj se očaj, rezignacija, proplamsaji sreće i straha smjenjuju i miješaju. Baretićeva već legendarna vještina jednostavnog pripovijedanja zahtjevnih tema, gradnja čitatelju bliskih i psihološki složenih likova, briljantnih dijaloga i jezičnih proigravanja te kratkih pasova ovim je romanom otvorila nove beskonačnosti.
MARINA GUDELJ / NEDOVRŠENA
139,00 125,10 KN
Prvi roman Marine Gudelj, Nedovršena, počinje rečenicama: „Rođena sam tamo gdje je mnogo snijega, srednje dijete sada razvedenih, nasmrt posvađanih roditelja. Samo što zapravo nisam.“
Pripovjedačica romana, Nera, studentica je psihologije na zadarskome sveučilištu. Njezin je pakao sjećanje – ne njegov sadržaj, nego njegov manjak – ona se ne sjeća vlastita života, a sve druge kognitivne funkcije rade joj besprijekorno. Ali čovjek je bez pamćenja – ništa. Iz tog motiva za puninom života i identiteta kreće njezina detektivska potraga za samom sobom, koja je vodi do stručne pomoći psihologa Mladena, mističnog prozora koji joj usisava pažnju, Rimbaudovih Iluminacija, starih fotografija, pa sve do jedne Lede na Lastovo, koja možda zna nešto više o njezinoj zagonetnoj amneziji što izmiče svim definicijama.
Kako bi se „nadoknadila“, Nera zapisuje svoj život. Ovaj roman zapravo su ti zapisi spasenja, pokušaj pronicanja u enigmu i odgovora na pitanje tko sam. Zahvaljujući njima i svojoj istrazi, Nera polako postaje i postoji, jer riječ postaje meso, a tako je uvijek i bilo, ispostavit će se.
Nedovršena je roman koji se bavi infrastrukturnim, a ne pomodnim pitanjima identiteta, ulogom sjećanja, ali i statusom fikcije, koji spaja dramu glavne junakinje i intrigantna filozofska pitanja o kriterijima postojanja.
PAVLA HORÁKOVÁ / TEORIJA ČUDNOVATOSTI
149,00 134,10 KN
Ada Sabová mlada je znanstvenica koja radi u Zavodu za interdisci plinarne studije čovjeka, svojevrsnu češkom alanfordovskom institutu za kopanje ruda i gubljenje vremena. Iza nje su propale veze i disfunkcionalna obitelj, a istraživanja koja provodi s kolegama u Zavodu sve su jedna bizarnija od drugih. K tomu, niz neobičnih slučajnosti vodi je u opsesivnu potragu za nestalim prijateljičinim sinom. Kako u tome kaotičnom svijetu ostati zdrave glave, kako uskladiti osobni život i karijeru te steći žuđenu slobodu, pitanja su na koja Ada traži odgovore.
Inteligentnim mozaikom sačinjenim od opisa suvremena češkog društva, uvida u obiteljske i intimne odnose, trivijalnosti i kvantnu fiziku, Horáková nam u romanu Teorija čudnovatosti nudi britku i urnebesno duhovitu hibridnu prozu, mješavinu romanse i meke znanstvene fantastike, koja govori o potrazi za ljubavlju, slobodom i čarolijom. Kritika romanu pripisuje pinčonovsku neobičnost, uspoređuje ga s fantazijama Philipa K. Dicka, a ironični odmak pripovjedačice i pronicavi uvidi u suvremeno društvo obiluju tipičnim, hrvatskim čitateljima već poznatim češkim humorom.
EVELIO ROSERO / VOJSKE
139,00 125,10 KN
Umirovljeni profesor Ismael Pasos i njegova supruga Otilia žive skromno u naizgled idiličnom kolumbijskom selu San José. Čini se da paru jedini problem predstavlja senzualna susjeda Geraldina, koja se u svome prostranom i svijetlom dvorištu sunča naga, a Ismael je, na Otilijino negodovanje, potajice promatra. Privid idile brzo se urušava kad u selu počnu nestajati ljudi, a topao žamor biva zamijenjen sve češćim pucnjevima, eksplozijama i vriskovima. Napadi uskoro postaju žešći, a u kaotičnom razvoju događaja stari Ismael odjednom više ne pronalazi svoju Otiliju. I dok preživjeli bježe od potpune devastacije, profesor odlučuje ostati, riskirajući i ono malo života što mu je ostalo.
U romanu koji ga je proslavio i izvan španjolskog govornog područja jedan od najcjenjenijih suvremenih kolumbijskih pisaca Evelio Rosero obrušava se na divlje i teško objašnjive sukobe unutar kolumbijskog društva čije razorne posljedice najviše osjećaju oni nevini. Pripovijedajući zapanjujućim tempom, i formalno i sadržajno, on oblikuje zajednicu koja živi svjesna nasilja, jer s njime se saživjela, ali ni takva ne može izdržati intenzitet kojim je pogođena.
RAZGOVORI UGODNI: Zoran Pilić
1. Upravo ti je objavljena nova knjiga, Pavelova prava ljubav. Kako ti je sinula ideja za ovaj roman? I je li ljubav doista rat?
U, mislim, svim knjigama, na različite načine, bavio sam se odnosima između žena i muškaraca, tako da je Pavel prirodni nastavak u toj seriji. Zbog nečega me u muško-ženskim odnosima najčešće zanima ono komično. Primjer – ljubomora, naročito kada preraste u patologiju, vrlo lako može završiti na stranicama crne kronike, ali kada se ne pretvori u dramu, zapravo je komična. Slično je i sa prepirkama, sitnim nadmetanjima, svađama oko nebitnih stvari. Ljubav ne bi trebala biti rat, ali u svakom odnosu i žena i muškarac od samih početaka veze pokušavaju partnera/partnericu prilagoditi sebi što rijetko kome u potpunosti i bez otpora uspijeva. Iako Pavel ljubav u više navrata definira kao rat u kojemu je sve dozvoljeno, mislim da pravi rat nastupa ako se ljubav pretvori u nesnošljivost tj. u situacijama gdje imamo dva nepomirljivo različita karaktera.
2. Pišeš poeziju, kratke priče i romane. Ide li ti pisanje svih formi jednako lako?
Razdoblje u kojem sam pisao poeziju doživio sam kao prostor neograničene slobode. Proza zahtjeva i puno takozvanog rudarenja, više iščitavanja rukopisa, odbacivanja viška materijala, rada s urednicima i slično. Nekako pravi posao u prozi slijedi u trenutku kada prvi put ispišem cijelu priču. Poezija se dogodi ili ne dogodi, a kada se dogodi – dogodi se kao bljesak ili malo čudo. Pjesnikinje i pjesnike doživljavam kao neku vrstu čarobnjaka, viših bića koja naprosto imaju dar pripovijedati na drugačiji način. Neobično izravan, rekao bih.
3. Jesi li discipliniran pisac? Pišeš li svakodnevno ili samo kad imaš inspiraciju?
Ne znam vjerujem li uopće u čekanje inspiracije. Pišem kada mi se piše, u međuvremenu čitam i pišem u glavi, uglavnom – više od pedeset posto onoga što napišem nikada ne objavim. Rijetko kada radim detaljne skice, pišem, i ako me određena priča baš opsjeda ili zabavlja kao što je bilo zabavno raditi na Pavelu, onda radim svaki dan na tom rukopisu.
4. Kome prvo daješ rukopis na čitanje? Jesi li osjetljiv na kritike?
Rukopis, naročito ako je u pitanju prva ruka, vjerojatno ne bi trebalo slati nikome na čitanje. Kada ga ipak šaljemo na čitanje, najbolje je da to bude netko brutalan – osoba bez dlake na jeziku koja će ti u dobroj namjeri ukazati na nedostatke, nedosljednosti i sva slaba mjesta. Na kraju, kakvegod povratne informacije dobio od testnih čitatelja rukopis će završiti kod urednice/urednika i to je zapravo i najvažnije – odabrati iskusnog urednika u čije prosudbe imaš povjerenja.
5. Što bi poručio ljudima koji ne čitaju?
Odraslim ljudima koji ne čitaju najvjerojatnije ništa ne bih poručio. U redu je kod djece razvijati ljubav prema knjizi, to svakako ima smisla i svaki napor u tom pogledu nije uzaludan. Odrasli ljudi ili čitaju ili ne čitaju, a ako ne čitaju – vjerojatno su okupirani nekim drugim aktivnostima. Mislim, nije da je knjiga nešto nedostupno, nešto za što dobar dio ljudi ne zna, pa im onda mi otkrivamo cijeli jedan novi svijet. Sve u vezi književnosti, ali i u mnogim drugim stvarima, počinje u vrlo ranoj dobi i poslije te prati kroz život. Načelno, pozdravljam svaku inicijativu koja ima za cilj razviti kod ljudi sklonost prema književnosti, ali, ponavljam, najbolje rezultate moguće je postići kod djece. I kolikogod zvučalo blesavo – druga kategorija su oni koji i inače čitaju. Najlakše ćeš nagovoriti na čitanje određenog autora ili naslova one kojima je čitanje dio svakodnevice. Ljudi koji ne čitaju vjerojatno nisu ni gori ni bolji od knjiških moljaca. I isto kao što mi mislimo da bi im život bio bogatiji da čitaju, tako i oni, pretpostavljam, vjeruju da bi nama bilo zanimljivije kada bi radili nešto drugo.
Što čitamo u listopadu?
Što čitamo u listopadu?
Kako se isprepliću sudbine četiriju obitelji u drevnome gradu Smirni, hoće li Antara skrbiti o oboljeloj majci koja nikada nije brinula o njoj i je li ljubav doista rat, doznat ćemo u sjajnim novitetima za listopad.
Posuđeno vrijeme epska je priča koja se proteže na gotovo stotinu godina i koja prati sudbine članova četiriju obitelji. Svi su živjeli u jednome gradu, gradu s dva imena, koji je kroz povijest blistao ljepotom, ali i gorio u ognju netrpeljivosti i rata.
Zagoreni šećer intimna je priča o teškom odnosu majke i kćeri, a majčina bolest glavnoj junakinji donosi neočekivani zaokret i podvojene emocije.
Pavelova prava ljubav ljubavni je roman u kojem se ljubav ne tematizira kao sentimentalna slikovnica sa sretnim krajem. Ljubav je, naime, rat, a akteri su različiti. U tome ratu ionako nema pobjednika, no važno je sudjelovati.
Defne Suman / Posuđeno vrijeme
159,00 143,10 kn
Smještena u srce Osmanskog Carstva, u drevni grad Smirnu, ova raskošna priča počinje jedne blage večeri u rujnu 1905. godine u kojoj je na svijet došla njezina misteriozna junakinja, Šeherezada. Gotovo istodobno dok ju je majka omamljena opijumom rađala, u kozmopolitski Izmir iskrcao se lukavi indijski špijun Avinash Pillai, kojega je Britansko Carstvo poslalo u tajnu misiju. Par godina poslije on će u gradu koji ga je očarao svojom ljepotom upoznati Edith Sofiju Lamarck – ljubav svoga života. Upoznati da, ali ne i saznati njezinu dobro čuvanu tajnu, koja će mu ostati nepoznanica sve do dramatična trenutka njihova bijega iz plamtećeg grada. Ali ni tu ovoj tajanstvenoj priči neće biti kraj…
Posuđeno vrijeme fascinantan je roman, napučen najrazličitijim likovima, a radnja mu obuhvaća najburnije godine povijesti kozmopolitskog Izmira. U njoj se sudbine četiriju obitelji – levantinske, turske, grčke i armenske – čudesno isprepliću i vijugaju kroz vrijeme, kroz dramatične društvene i političke mijene, tvoreći zanosnu literarnu arabesku. Defne Suman rođena je pripovjedačica, tankoćutna i hrabra. U ovoj gusto tkanoj priči pomno rasvjetljava važne događaje i daje potpuno nov pogled na povijest i kulturu drevnog grada, sve kroz oči svojih nezaboravnih likova.
Avni Doshi / Zagoreni šećer
149,00 134,10 kn
Zagoreni šećer vodi nas u Indiju gdje upoznajemo umjetnicu Antaru,čiji se život krene razmotavati u neželjenom smjeru kad joj majka oboli i počinje gubiti pamćenje. Majčina bolest Antari stvara pritisak koji je neminovno vodi u prošlost i djetinjstvo, prisiljava je na duboku introspekciju te izaziva cijelu paletu oprečnih osjećaja. Ona se lomi između ljubavi i mržnje, između prihvaćanja i odbijanja, za što ima mnoštvo razloga. Odrastala je zapostavljena i odbačena jer joj je majka u mladosti bila divlja djevojka, nesklona prihvatiti majčinstvo, kao i norme indijskog društva. U tom kompliciranom odnosu Antara ne bježi ni od pomisli o osveti, ali hoće li to i učiniti, ostaje neizvjesno do samoga kraja.
Izlazak debitantskog romana Avni Doshi na svjetskoj je književnoj sceni izazvao pravu buru. Ova hvaljena priča o otrovnoj ljubavi između majke i kćeri intenzivna je i duboka, bolno iskrena, preciznih i oštrih rečenica koje zarezuju u meko tkivo odrastanja i razbijaju mit o idealnom roditeljstvu. Zagoreni šećer gorkog je okusa, ali zauvijek urezan u sjećanje.
Zoran Pilić / Pavelova prava ljubav
129,00 116,10 kn
Ljubav je rat. Ili – ljubav je rat? Točka ili upitnik? Svatko se od nas, nećemo si lagati, nekad u životu zapitao koji interpunkcijski znak izabrati na kraju te rečenice. Pita se to i Pavel Kubiček, glavni lik novog romana Zorana Pilića, nakon što je prešao četrdesetu, ali je i dalje poprilično „neposložen“. Kad mu se raspadne stalna veza za koju je mislio da je unatoč svađama vrlo postojana, shvaća (ili ne?) da u svom životu nije postigao baš ništa iznad očekivanja. Posao u studiju za grafički dizajn više je zasluga njegova oca nego njega samoga, a sada je odjednom tu i ta nesretna perilica rublja koju ne zna uključiti… Njegov se život rasipa, Pavel se čini posve izgubljenim, a problemi koje prije nije zamjećivao jednostavno zovu na suočavanje. Pa onda ode u kino (naravno, ne sam), što će poprilično promijeniti tijek događaja u njegovu životu – u smjeru neočekivanog ishoda. Pavel Kubiček na neki je način tipičan (anti)junak našeg doba, (malo stariji) dečko iz urbanog susjedstva u ljubavnom (hm?) romanu koji neodoljivo, već i samim naslovom, podsjeća na romantične komedije koje, kad su inteligentnije, skliznu i u crnu komediju. Na to da je svaka sličnost namjerna podsjeća nas Pilić vješto uklopljenim referencama na filmske naslove. Pavelov samurajski stoicizam i Pilićeva samurajska pripovjedna preciznost pogađaju duh vremena i njegove, uvijek najkompleksnije, ljubavne dimenzije tamo gdje su najtanje, a Pilićeva vještina pripovijedanja, dinamika i životni dijalozi jednostavno vode čitatelja do zaljubljivanja u Pavelovu pravu ljubav. S točkom, bez upitnika.
RAZGOVORI UGODNI: Staša Aras
1. Dosad si objavljivala poeziju, kratke priče, a sada ti je izašao i roman. Koja ti je književna forma najdraža?
Sve su mi forme drage i izazovne. Poezija, kratka priča, roman, drama ili esej imaju svoju dinamiku, strukturu i zakonitosti, i svaka od njih afirmira nešto novo i drugačije u autorskom glasu. Jako volim kratku priču. Ona je, mislim, čak i najteža forma. Kratka je, specifična jer joj je zadatak uhvatiti ono nešto bitno što izmiče, jedan dio ljudskih života koji u dugim naracijama ostaje po strani. Poseban kut i posebno osvjetljenje ljudske prirode i okolnosti. Zahtjevna je forma, traži posebnu koncentraciju i poseban “ključ”. Poeziju volim iz istog razloga. Samo poezija ima moć dosegnuti raspon duha, a da nam se to čini prirodno. Ona uspostavlja nove svjetove, nove veze, imenuje suptilne mogućnosti bića i objekata, naših odnosa. Svaka forma ima svoje zakone, one su kao modeli za izražavanje unutarnjih i vanjskih svjetova, otkrivanje i predočavanje. Nešto se može najlakše izraziti poezijom, nešto traži roman. Autorski glas formira se prema zakonima forme.
2.Roman “Horror vacui” govori o strahu od praznine. Odakle inspiracija za temu?
Pa zar nije očito? To je egzistencijalistička tema. Čovjek je danas u poziciji hrčka na kolu, hvatamo se “smislova” svake vrste da bismo ispunili život bilo čime što ima ime, status, formu. Bojimo se biti nitko i ništa. Ili?
3. Dobitnica si književnih nagrada „Vranac“ i „Mate Raos“ za kratke priče. Jesi li očekivala i priželjkivala književne nagrade? Koliko ti znači priznanje struke?
Znači mi puno, kao vjerojatno svakome tko se ozbiljno nečim bavi. Tu je i nagrada za ovaj roman koji nam je sada u fokusu. Osim čitatelja, umjetnost prolazi kritičku analizu i zbog raznih tržišnih trendova. Dobiti nagradu od struke, to je kao dobiti neku propusnicu.
4. Imaš li posebno mjesto ili vrijeme koje na tebe djeluje inspirativno?
Pa i nemam baš. Svako mjesto i bilo koje vrijeme može biti inspirativno, ali i ne mora. Potrebno je jedno posebno povlašteno stanje otvorenosti za pisanje, koje nije uvijek lako dostupno. To stanje introspekcije, ali i elana za zapisivanje, dolazi nekom svojom logikom. Naravno, donekle se može utjecati i na to. Ipak, treba se “prikovati” za radni stol, ako ga imaš. Potreban je mir i slobodno vrijeme da bi se pisalo ili, još bolje je reći, radilo na bilješkama. Bilješke se hvataju svagdje. Proces pisanja nije jednostavan. Uvijek si kažem kako treba odrediti radno vrijeme za pisanje i da to treba svakodnevno poštovati, ali nekim čudom inspiracija se pojavljuje bez plana. Nedavno sam išla s prijateljicom na kupanje i nisam ponijela bilježnicu koju uvijek nosim jer već neko vrijeme nisam zapisivala i pomislila sam da mi neće trebati, međutim, dok sam je čekala, stalno sam sricala u sebi dijelove teksta i ljutila se na sebe što nisam uza se imala papir i olovku.
5. Dojmovi čitatelja o tvom novom romanu pozitivni su, a roman je opisan kao svjež i neobičan. Jesi li osjetljiva na kritike?
Pa jesam, naravno. Svatko je, mislim. Neki tekst uvijek se može sviđati nekomu, a nekomu ne, i to je opravdano, ali ako uspijemo ostvariti literarni standard kvalitete, onda smo ipak uspješniji i na neki način mirniji.
6. I za kraj, kakva si čitateljica? Imaš li omiljeni žanr ili omiljenog autora?
Dobra sam čitateljica. Predana, uporna, dugogodišnja. Ja sam jedan od onih sretnika kojima književnost ide lako. Čitam oduvijek, čitam svakodnevno, puno i lako. Čitam teške romane, čitam lake romane, čitam teorijske tekstove, čitam dok hodam, sjedim, ležim, stojim. Kad ne čitam, u sebi stvaram tekstove, vrtim dijaloge, literariziram svoj svijet i svijet oko sebe. Nadograđujem, produbljujem, izmišljam. Imam puno omiljenih autora. Moji učenici jednom su me pitali: “Profesorice, ima li neki autor, a da vama nije najdraži?” Kažem da imam tu sreću jer se nisam zamorila. Dvadeset godina u školi podučavam književnost, i svaki put kad obrađujemo Balzaca ili Poea, ili Ibsena, ili Krležu... bilo koga, ja se osjećam svečano i kao da čitam prvi put. Dobri tekstovi, velika književnost, velika su radost jer imaju u sebi ugrađenu živost. Da me sad pitate volim li više Marulića ili Carvera, rekla bih Carvera, ali već nakon par trenutaka uslijedilo bi “ali...” Svaki veliki pisac čudo je za sebe. Neiscrpan izvor vrijednosti.
Što čitamo u rujnu?
Tko je Zaza čije je nerazdvojno prijateljstvo obilježilo ranu mladost feministkinje Simone de Beauvoir? Što je to zajedničko mladoj, lijepoj i bogatoj umjetnici i muškarcu iza rešetaka koji čeka izvršenje smrtne kazne?
Koji od ovih odgovora ćete prvo potražiti u novitetima za rujan?
Nikad objavljeni rukopis Nerazdvojne poznate filozofkinje i feministkinje o prijateljstvu i borbi protiv konvencija i društvenih očekivanja od žena u Parizu početkom 20. stoljeće koji baca potpuno novi pogled na Simone de Beauvoir.
Naše sretno vrijeme proslavljeni je roman korejske autorice Ji-young Gong koji ponire duboko ispod površine. Šokantna i uznemirujuća priča međunarodni je bestseler prema kojem je adaptiran film “Maundy Thursday”.
Simone de Beauvoir / Nerazdvojne
139,00 125,10 kn
Nakon više od šezdeset godina od nastanka pred nama je autobiografska proza koja baca novo svjetlo na godine odrastanja Simone de Beauvoir. Riječ je o kratkoj i dirljivoj ispovijedi o prijateljstvu dviju buntovnih djevojaka – Sylvie (Simone de Beauvoir) i Andrée (Zaza) koje su nakon prvog susreta u školskoj klupi postale nerazdvojne sve do tragična epiloga.
Roman daje veoma živ uvid u društvene prilike i konvencionalni okvir tog doba i nedvosmisleno ocrtava De Beauvoirinu buntovnu narav, zbog koje se uporno borila protiv banalnosti i dogmi. Djelo je to u kojem se jasno nazire klica Simoneinih strasti i ambicija iz koje se u godinama koje su uslijedile razvila jedna od najvažnijih intelektualnih, književnih i feminističkih figura 20. stoljeća.
Ji-young Gong / Naše sretno vrijeme
139,00 125,10 kn
Yu-jeong je mlada, lijepa i bogata i u totalnom rasulu. Slikarica je, predaje na fakultetu, a proslavila se i kao pjevačica, lijepim glasom izvodeći nacionalnu himnu. Sve je kod nje, reklo bi se, na svom mjestu, ali njezin treći pokušaj samoubojstva navješćuje da ispod ekstravagancije i blistave glazure života na visokoj nozi živi nešto podmuklo, traumatično i razarajuće. Na jednom drugom mjestu, iza čuvanih zatvorskih zidova, postoji sasvim različita, a opet slično slomljena osoba, Yun-su, muškarac koji čeka izvršenje smrtne kazne. A postoji i milosrdna teta Monica, posredstvom koje će njih dvoje svoje „sretne trenutke“ provoditi četvrtkom i suočavati nas sa svojim nesretnim sudbinama.
+ uz ovaj roman možete dobiti sjajan roman Njegovo Veličanstvo od Xingua za samo 1,00 kn.
Što čitamo u kolovozu?
Kakvu bi vam priču moglo ispričati stoljetno stablo smokve koje raste u središtu Cipra, što donosi život Arthuru Galleiju kada u svojim dvadesetim godinama izlazi iz zatvora, a što slijedi kada nakon neuspjele ljubavne veze odlazite bez posla i novca u svoj horror vacui?
Koji biste odgovor najradije saznali?
Otok nestalih stabala Elif Shafak raskošna je priča koja nas odvodi u srce Cipra. Priča je to o zabranjenoj ljubavi, o otoku podijeljenom mržnjom, o traumi i zaboravu, ljudskom uništavanju prirode te obnovi.
Ja na svojoj strani Arthura Galleija priča je jednog rehabilitiranog zatvorenika koji se nakon izlaska iz zatvora u dvadesetim godinama svoga života uključuje u program resocijalizacije u čemu mu pomaže tandem nesvakidašnjih socijalnih radnika.
Horror vacui Staše Aras roman je koji kroz život glavne junakinje progovara o praznini u svim njenim značenjima i prihvaćanju iste u čijem se bezdanu otvara ljepota i mir, i konačno identitet.
Elif Shafak / Otok nestalih stabala
149,00 kn 134,10 kn
Defne i Kostas na suprotnim su stranama podijeljene zemlje; ona je Turkinja, on Grk, oboje Cipar nazivaju domom, a njihova je ljubav zabranjena. Jedino mjesto na kojem se mogu sastajati jest konoba Sretna smokva, nazvana tako zbog čudesnog stabla Ficus carica koje raste usred prostorije. Ta će smokva svjedočiti njihovim sretnim susretima te tihim rastancima, ali bit će ondje i kada izbije rat, pretvori grad u ruševinu i razdvoji ljubavnike. Desetljećima kasnije, šesnaestogodišnja Ada, rođena u Londonu, počinje se interesirati o zemlji svojih predaka. Nikada nije posjetila Cipar, a jedina veza s tim otokom stablo je smokve koje joj raste u dvorištu. Kakva će se priča rasplesti pred Adom jednom kad uroni dublje u obiteljske tajne?
U romanu Otok nestalih stabala nagrađivana autorica Elif Shafak donosi nam raskošnu priču o pripadanju i identitetu, ljubavi i boli, sjećanju i zaboravu, ljudskom uništavanju prirode te napokon – obnovi, u svakom smislu te riječi.
Ja na svojoj strani / Birgit Birnbacher
139,00 kn 125,10 kn
Arthur Galleij nakon 26 mjeseci izlazi iz zatvora u dvadesetim godinama svoga života i uključuje se u program resocijalizacije da bi nastavio dalje sa životom. Izgubivši kompas u novom okruženju koje slabo poznaje, teško se snalazi i ne uspijeva dobiti ni stažiranje, kamoli pravi posao, no u tome mu pokušava pomoći nesvakidašnji tandem socijalnih radnika – britka poslijedoktorandica Betty i sredovječni terapeut Börd, čiji je način rada s bivšim zatvorenicima daleko od konvencionalnog. Arthurovo putovanje prema „uzornom građaninu“ unatoč svom trudu suputnika ne doseže cilja, a okrutnost suvremenoga svijeta mala je prepreka s obzirom na djetinje, adolescentske i zatvorske traume s kojima se postepeno treba suočiti.
Ja na svojoj strani nagrađivane austrijske autorice Birgit Birnbacher roman je koji u fokus postavlja priču jednog rehabilitiranog zatvorenika na samom početku odrasla života, ali predstavlja niz ljudskih sudbina. Slojevitim, ponegdje eliptičnim, ali preciznim pripovijedanjem, Birnbacher u fabulu vješto komponira osobnu povijest pojedinca, zamršenu obiteljsku situaciju i mnoge nelogičnosti društvenog sustava koji uvjetuje i upravlja mnoge živote, izbore i nesreće.
Staša Aras / Horror vacui129,00 kn 116,10 kn
Između nje i Petra sve je nestalo, ostalo joj je samo još da pobaci − to mu ni reći neće − i da ode, bez posla, bez novca, u svoj horror vacui. Nadalje ćemo gotovo dnevnički pratiti njezin život, uglavnom unutarnje monologe, tijekom Europskog prvenstva u nogometu i krize vlade, njezine fine refleksije o životu, samostanima, o hrani (ona prestaje jesti meso na neko vrijeme), o bilju i o moru, o mirisima i bojama, svim senzacijama, ona odlazi u prostore prošlosti, u rodnu kuću, ona se budi, ona se traži. Roman Staše Aras osvježavajuće je atipičan unatoč inicijalnoj tjeskobi koju otvara, ali u kojoj proiskri osjetljivost i život, u čijem se bezdanu otvara ljepota, mir, konačno i identitet.
Kruno Lokotar
RAZGOVORI UGODNI: Đurđica Stuhlreiter
1. Upravo ste objavili novi roman “Subota”. O kakvom je djelu riječ i odakle inspiracija za temu kojom se bavite?
Riječ je o djelu koje se, između ostalog, bavi problemom demencije i odnosa prema starosti u suvremenom svijetu. Pripremajući se za pisanje, pronašla sam podatke koji govore da će do 2050. godine od demencije u svijetu bolovati 115 milijuna ljudi, dok bi se u Hrvatskoj broj oboljelih do 2030. godine mogao popeti na 110 tisuća. Ovakvi alarmantni podatci motivirali su me da se da spomenutu problematiku pokušam sagledati sa stajališta književnosti. Dovoljno razloga za to našla sam i u činjenici da je sama starost u današnjem svijetu tretirana na neodgovarajući način, a stari ljudi prikazani s dosta predrasuda i na tipski način. Stoga u ovom romanu demencija predstavlja okvir kroz koji se pokušava promotriti problem starosti u današnjim životnim uvjetima. Na nju se uglavnom gleda kao na poraz, a život kojim žive starci ne odveć zanimljivim ili čak dosadnim.
Početna nakana, međutim, raslojila se i podijelila na više razina. U romanu se stoga prikazuju i odnosi unutar obitelji oboljele starice, propituju ustaljene vrijednosti i obrasci ponašanja. Na toj se razini govori o stvarnim situacijama u koje upadaju članovi obitelji koja živi sa starijom oosobom, posebice onom koja je oboljela od demencije. Premda takve situacije ponekad djeluju smiješno, zapravo ocrtavaju duboko narušene ljudske odnose i tretman starosti koji nije optimističan.
Posebice važnom razinom smatram prikaz drukčijeg život koji tinja ispod površine čestih epizoda zaboravnosti dementne starice. Taj se život otima uobičajenom poimanju i doživljavanju osjetilima ili stvarnosnim kriterijima. Uz pomoć neobičnih i nestvarnih likova, dementna starica kao poseban dar dobiva mogućnost da svoju zaboravnost pretvori u energiju koja zgodama iz njezine prošlosti daje drugu dimenziju. U ovom se dijelu isprepliće stvarno s fantastičnim, ostavljajući mjesta groteski kao jednom od mogućih pristupa realnosti.
Razina koja će zasigurno privući pažnju čitatelja jest ona na kojoj je naizgled mirna i dosadna starica prikazana kao lik koji krije mračnu tajnu vezanu uz gubitke vlastite djece i otmicu tuđe. Potraga za ključem, koja postaje Gretina opsesija, pokazat će da su dementne epizode koje izluđuju njezinu okolinu itekako utemeljene i otvoriti pitanje što je zapravo prava stvarnost – ono što vide svi ili ono za što znamo samo mi.
2. Objavili ste više knjiga za djecu i mlade s kojima ste osvojili književne nagrade, ali pišete i za odrasle. Što vam je draže?
Točno je da sam bavljenje književnošću započela pišući za djecu. Do sada sam objavila devet naslova za mlađu čitateljsku publiku, a svojim sam se knjigama obraćala i najmlađima jer sam autorica slikovnice, nešto starijima kroz knjige bajki i romane, ali i tinejdžerima za koje sam napisala zbirku priča o vršnjačkom nasilju. Dobitnica sam i dvaju književnih nagrada na području svaralaštva za djecu za romane te međunarodne nagrade za najbolju bajku. Oduvijek sam pisala i za odrasle, ali sam na tom području sve donedavno slabije objavljivala i to uglavnom pripovijetke i nešto poezije. Roman Subota treći je roman namijenjen odraslim čitateljima, i svi su objavljeni u protekle tri godine iako su nastali znatno ranije.
Dok sam objavljivala naslove samo za djecu često su me znali pitati zašto se ne okušam i u „ozbiljnoj“ književnosti, misleći pri tom na književnost za odraslu čitateljsku publiku. Inače, podjela književnosti na onu za djecu i onu za odrasle nije mi baš prihvatljiva, ali je istina da je često prisutna. Pri tom se ono što je napisano za djecu često nepravedno marginalizira te se na ovu vrstu književnosti gleda kao na svojevrsnu školu u kojoj je potrebno ispeći zanat pa, ako se u tome uspije, moguće je prionuti pisanju za stariju čitateljsku publiku.
Teško mi je odgovoriti je li mi draže pisati za djecu ili odrasle. Sve ovisi o temi koja me trenutno okupira te stajališta s kojeg joj je primjerenije pristupiti. Istina je da u posljednje vrijeme više pišem za odrasle, ali razlog tome nije nikakva odluka o promjeni načina bavljenja književnošću, već samo jedan od svjetova koji je u ovom trenutku izbio u prvi plan.
3. Pišete li redovito ili kada Vas inspiracija ponese?
Bavljenje književnošću traži svojevrsnu disciplinu, ali ja nisam od onih koji pišu svakodnevno. Pišem onda kada mi se čini da imam što reći i, naravno, kada za to imam vremena. Spadam među one koji se književnošću mogu baviti samo kao hobijem dok im je posao nešto drugo. Imam sreću što mi je struka blisko vezana za knjigu jer predajem hrvatski jezik i književnost te tako povezujem i nadopunjujem svoje interese i obveze.
4. Kome prvo dajete rukopis na čitanje? Jeste li osjetljivi na kritike?
Za knjigu je najgore da čitatelje ostavi ravnodušnim ili da je uopće ne primijete. Stoga svaku kritiku smatram dobrodošlom jer mi se čak i ona loša čini boljim rješenjem od izostanka bilo kakve kritike. A da bi se preciznije odgovorilo na postavljeno pitanje treba reći da svako istupanje zahtijeva svojevrsnu hrabrost pa tako i istupanje na književnu scenu. Ako bih unaprijed razmišljala imam li dovoljno hrabrosti za govoriti o nekim temama, zacijelo ne bih otišla dalje od preispitivanja. U svakoj se knjizi daje najbolji dio sebe, otkriva se i ogoljuje. Tako nezaštićenom, svedenom na samog sebe, nije lako stajati pred nepoznatim čitateljem i očekivati reakciju. Uvijek je tu mnogo strepnje i nelagode, nade i očekivanja, a posebice kada je riječ o knjigama s provokativnom tematikom i pristupom koji je naglašeno groteskan i ne trpi skrivanje bilo koje vrste.
Knjige na čitanje dajem onima za koje smatram da dijelimo zajedničke čitateljske interese ili slične poetske rukopise, ali na to se ne odlučujem lako. Svjesna sam sudbine knjige i činjenice da je moja samo dok je pišem. No, čim napišem posljednji redak i dam je nekome na čitanje, ona više nije moja. Tada je autor predaje drugima i sve nalikuje onome kada vlastito dijete u jednom trenutku puštamo da samo nastavi svoj život. I u tim situacijama strepimo i nepotrebno brinemo jer to što smo napisali više ne pripada samo nama. Drugi će je čitati i sudeći o njoj oblikovati po svom i tako joj nastavljati život.
5. Kakva ste čitateljica? Imate li omiljeni žanr, koji su Vaši autorski uzori?
Čitam sve što mi dođe pod ruku, knjige različitih žanrova, čak i nekoliko njih istovremeno. Podjednako volim i knjige za djecu, kao i one za odrasle, a osobito mi je draga poezija. Svakoj knjigu koju započnem čitati dajem šansu pa, čak ako mi se i učini nezanimljivom ili lošom, ne odustajem prije posljednje stranice.
Ponosna sam što je moj roman Subota objavljen kod nakladnika čije naslove iznimno cijenim kao čitateljica. Od brojnih knjiga ove nakladničke kuće iznimno me se dojmio roman Led Ulle_Lene Lundberg. Opis smrti koji roman sadrži jedan je od najimpresivnijih koji sam pročitala. Volim čitati djela Elfriede Jelinek, Herte Müller i Alena Mornštajnove, a od domaćih autora Julijanu Adamović, Karmelu Špoljarić i Zorana Ferića. Iako se divim mnogim književnim imenima, moram reći da kao autorica nemam posebnih uzora. Voljela bih ostati svoja i izgraditi vlastiti rukopis, a mislim da je to i najbolji put kojim treba kročiti.
Dok mnogi odrasli misle kako ne treba čitati knjige za mlade, ja sam redovita posjetiteljica dječjih odjela u knjižnicama te me veseli kada naiđem na naslova koji mogu preporučiti za čitanje pripadnicima mlađe generacije koji tek trebaju otkriti svoju najdražu knjigu.
6. Što biste poručili ljudima koji ne čitaju?
Često se ističe misao kako se danas malo čita te upravo time potkrepljuje stav o sudbini književnosti kojoj budućnost ne plete vijence. Mislim da nije uvijek tako jer se na tu činjenicu treba gledati u različitim kontekstima. Današnji čitatelji traže drukčije forme i teme, pristup koji će više biti prilagođen vremenu u kojem živimo i upravo stoga od književnosti traže veću osjetljivost za trenutak u kojem djelo nastaje. Možda u ponuđenim djelima čitatelji ne prepoznaju ono što od književnosti očekuju, a nemaju strpljenja beskonačno iščitavati i tražiti odgovore koje bi željeli naći. Pred piscima je zato ozbiljna zadaća da pokušaju ići u korak sa suvremenim čitateljima, ma koliki bio njihov broj. Dovoljna je i jedan jedini čitatelj da opravda postojanje napisanog jer se samo tako jamči život knjige.
No, ni pesimistične misli kako se malo čita, ako govorimo o općoj populaciji, nisu sasvim točne. Knjiga kao prvi masovni medij gubi bitku s novim i suvremenijim oblicima masovnog komuniciranja, ali to ne treba shvaćati na krivi način. Ona se mijenja i nastavlja komunicirati s možda manjim brojem čitatelja, ali zato ne gubi na važnosti i utjecaju. Oni koji je i dalje konzumiraju doživljavaju je sveobuhvatnije i ozbiljnije pa je u tom smislu njezin utjecaj možda još i veći. Nalazeći svoje mjesto u pomalo elitističkim krugovima istinskih čitatelja, književnost se nastavlja ostvarivati na svim razinama na kojima umjetničko djelo i inače egzistira. Stoga bih umjesto poruke onima koji ne čitaju, radije iskazala vjerovanje kako postoji knjiga pisana po mjeri baš svakog čovjeka i izrazila želju da svatko pronađe knjigu koja je namijenjena baš njemu. A kad se to dogodi, preobrazba u istinskog čitanja uopće nije nemoguća.
Što čitamo u srpnju?
Obiteljsku priču, o tajnama i traumama, gubicima i otmicama, za čije je razumijevanje potreban ključ koji stalno negdje izmiče ili dirljivu priču o dvojici braće blizanaca čiji život pogađa ratna tragedija s proganjajućim posljedicama.
Koji je vaš odbir za srpanj?
Đurđica Stuhlreiter u svome romanu "Subota" ne bavi se stereotipnim prikazom bolesti, premda itekako dodiruje teme disfunkcionalnosti obitelji nakon suočavanja s majčinom/puničinom/bakinom dijagnozom. Narušeni odnosi i groteskne situacije ionako svoje korijene vuku još otprije, da bi sada samo bile vidljiviji i intenzivniji.
Suvremeni kanadski klasik "Pod krošnjom naranče" zapaženog i nagrađivanog kanadskog autora Larryja Tremblaya intenzivno je književno iskustvo koje istodobno izaziva osjećaje bespomoćnosti, bijesa, tuge i empatije. Ovaj romaneskni pristup dječjoj traumi i njezinu dugoročnom utjecaju na odrasli život nagrađen je prestižnim nagradama, preveden na mnoge jezike u dvadesetak zemalja i adaptiran u jednu od najuspješnijih suvremenih kazališnih predstava na kanadskom području.
139,00 kn 125,10 kn
Sjećanja su uvijek rezultat preplitanja realnosti i mašte; percepcija događaja iz prošlosti, Koliko se god trudili biti objektivni, uvijek sadrži barem zrnce subjektivnosti zbog kojeg ih ne samo prezentiramo, nego uvijek i interpretiramo. Glavna junakinja romana, starica Greta, interpretaciju vlastite prošlosti nadograđuje i svojom bolešću, demencijom, pa su time pukotine između paralelne stvarnosti i one (navodno) prave još veće. Đurđica Stuhlreiter u svome romanu ne bavi se stereotipnim prikazom bolesti, premda itekako dodiruje teme disfunkcionalnosti obitelji nakon suočavanja s majčinom/puničinom/bakinom dijagnozom. Narušeni odnosi i groteskne situacije ionako svoje korijene vuku još otprije, da bi sada samo bile vidljiviji i intenzivniji. Greta će, pomognuta neobičnim, pa i nestvarnim likovima koji joj se pridružuju na tome putu, zaboravnost u primarnoj stvarnosti itekako nadoknaditi lucidnošću u onoj drugoj, paralelnoj.
Ponovo proživljavanje prošlosti suočavanje je s traumama i teretima od kojih se nemoguće potpuno očistiti, ali ih je barem moguće uobličiti. Na toj razini Subota postaje roman o tajnama i traumama, gubicima i otmicama, za čije je razumijevanje potreban ključ koji stalno negdje izmiče. U bljeskovima sjećanja, u zakucima podsvjesnog, u dijalozima s likovima koje je stvorila sama u svojoj mašti, glavna se junakinja pred čitateljem razotkriva do kraja, a povijest jedne bolesti postaje poviješću opsesija, boli i trauma, jer pronađeni ključ znači i otključavanje vrata koja se ranije nije imalo snage i hrabrosti otvoriti. Čitatelj nema razloga za brigu, njemu je ovdje ponuđeno nekoliko ključeva, a svaki od njih otvara jedna od vrata ovog kompleksnog romana.
Jagna Pogačnik
Pod krošnjom naranče / Larry Tremblay
129,00 kn 116,10 kn
Obiteljski voćnjak naranči mjesto je igre i tajnih razgovora dvojice dječaka, izgledom posve jednake braće blizanaca Ameda i Aziza. Iako se oko njih odvija dugogodišnji sukob dviju zaraćenih strana, braća dane provode dječački, u sigurnosti voćnjaka, u slozi i maštanju. Ali rat ne štedi nikoga, i dječaci postaju bolno svjesni njegovih razornih posljedica kad se pred njihove roditelje postavi nemoguć izbor – koji će od dvaju mladih života žrtvovati?
Suvremeni kanadski klasik zapaženog i nagrađivanog kanadskog autora Larryja Tremblaya intenzivno je književno iskustvo koje istodobno izaziva osjećaje bespomoćnosti, bijesa, tuge i empatije. Ovaj romaneskni pristup dječjoj traumi i njezinu dugoročnom utjecaju na odrasli život nagrađen je prestižnim nagradama, preveden na mnoge jezike u dvadesetak zemalja i adaptiran u jednu od najuspješnijih suvremenih kazališnih predstava na kanadskom području.
Što čitamo u lipnju?
Hipnotizirajuću priču o dvojici potpunih neznanaca okovanih snijegom. Otkačen irski misterij u kojem dablinski šarmer otkriva tajnu majčina nestanka. Mračnu ratnu priču o strastvenoj vezi primalje i nacističkog časnika. Što vam je najprimamljivije za prvi ljetni mjesec?
Težina snijega roman je koji fascinira poniranjem u dubinu ljudske psihe u izvanrednim okolnostima. Knjiga je to o dvojici potpunih neznanaca koji zapnu u kolibi okovanoj snježnim nanosima, a koja progovara o čovjekovoj izdržljivosti i nezaustavljivoj snazi prirode.
On je neobičan roman prepun tajni, nevjerojatno vješto obojen atmosferom jednoga tipičnog irskog ruralnog mjestašca. Na svakoj nas stranici ova začudna priča iznenađuje i oduševljava napetošću, humorom, nadnaravnim elementima.
Primalja je napet, gorak i mračan roman o ljubavi i patnji u kojem se jedno rađa iz drugoga. Izravna i brutalna, ova ratna priča govori o strastvenoj ljubavnoj vezi u vrtlogu rata kada su prijeđene sve granice, a vrijednost života svedena na goli opstanak.
149,00 kn 134,10 kn
Na hladnom sjeveru Finske, u Petsamu, živi Primalja. Rođena u divljem braku i neprihvaćena od ostalih mještana, ta neugledna stara cura porađa žene u selu i liječi ih ljekovitim biljem. Kada u mjesto pristigne naočiti njemački časnik Johannes, Primalja se zaljubi na prvi pogled. Ponesena bezumnom i slijepom ljubavi, kreće za njim, ne pitajući se gdje uopće ide i što će ondje raditi. A trebala bi, jer rat je u punom jeku, a Johannes je nacist, sljedbenik Führera. Njihova se luda, strastvena, gotovo animalna veza ostvaruje u internacijskom logoru Titovka gdje i ona i on imaju povlaštene položaje. No stvari se ubrzo mijenjaju, na vidjelo izlaze mnoge strašne tajne koje će tu zabranjenu ljubav staviti na teške kušnje.
Primalja je napet, gorak i mračan roman o ljubavi i patnji u kojem se jedno rađa iz drugoga, ne ostavljajući čitatelju vremena za predah. Prepun brutalnosti i opisa surovih ratnih zbivanja, roman otvara važne teme ljubavi i egzistencije u vrtlogu rata kada su prijeđene sve granice, a vrijednost života svedena na goli opstanak.
Težina snijega / Christian Guay-Poliquin
139,00 kn 125,10 kn
U neimenovanom selu zima je posebno oštra – ceste i kuće zatrpane su snijegom, struje i benzina nema, a zalihe hrane sve su manje. Na vrhu brda, u verandi kuće izolirane od ostatka sela, žive starac Matthias i ranjeni mladić pronađen u strašnoj automobilskoj nesreći. Dogovor je bio sljedeći: Matthias će se brinuti za nemoćnog mladića, a zauzvrat će mu seljani donositi hranu, drva i lijekove te osigurati mjesto u minibusu kada se na proljeće otopi snijeg i krenu prema gradu. Zarobljeni neumoljivim vremenskim prilikama, dvojica stranaca prisiljeni su na suživot i na to da ovise jedan o drugome, a uvjeti postaju sve teži. Hoće li izdržati do proljeća?
Težina snijega roman je koji fascinira poniranjem u dubinu ljudske psihe u izvanrednim okolnostima. Djelo je to koje progovara o čovjekovoj izdržljivosti, neizbježnoj međuovisnosti ljudi te, povrh svega, o nezaustavljivoj snazi prirode.
On / Jess Kidd139,00 kn 125,10 kn
U živopisno irsko mjestašce Mulderrig sedamdesetih godina stiže nepoznat, ali naočit dablinski šarmer duge kose, s cigaretom u ustima, i ne treba dugo da zapne za oko svima koji ondje obitavaju. Ali dok u mnogima svojom pojavom izaziva simpatije, u drugima budi tihu sumnju i nesavladiv nespokoj. Jer on nije došao turistički – on traži odgovore. Iako je odrastao u uvjerenju da je siroče, ostavljeno na stepenicama sirotišta, jedna anonimna poruka govori mu suprotno: majka ga nije napustila, već je netragom nestala, a mještani Mulderriga o tom nestanku znaju mnogo više no što su spremni priznati.
Neobičan i pun tajni, nevjerojatno vješto obojen atmosferom jednoga tipičnog irskog ruralnog mjestašca, On je roman koji na svakoj stranici iznenađuje i oduševljava napetošću, humorom, nadnaravnim elementima i takvom lakoćom pripovijedanja da je nemoguće ispustiti ga iz ruku. Jess Kidd ne treba propustiti čitati, riječ je o napetom misteriju, a njezino umijeće potvrđuju i oduševljeni čitatelji i kritika.
O čemu piše Afrika? Vodič kroz suvremene afričke autore
Kada razmišljamo o sljedećem štivu koje ćemo čitati, uglavnom posežemo za naslovima s anglosaksonskog područja, nešto rjeđe onog europskog, a gotovo nikada za onima afričkih autora. Velika pogreška! Afrika krije neka od najglasnijih spisateljskih imena današnjice koje itekako vrijedi čitati! O čemu pišu neotkriveni afrički književnici, otkrivamo u nastavku!
Chigozie Obioma
Chigozie Obioma podrijetlom je iz Nigerije, živio je na Cipru i u Turskoj, a danas predaje književnost i kreativno pisanje na Sveučilištu u Nebraski. Iza njega je nekoliko prestižnih književnih nagrada i priznanja, poput nagrade Oppenheimer te dvaju ulazaka u samo finale „Man Booker“ nagrade (2015., 2019.).
Na književnoj je sceni debitirao romanom Ribari (2016.) koji je naizgled priča o obitelji nigerijskih ribara, no donosi slojevitu priču o odrastanju, afričkoj svakodnevici i o tankoj granici između života i smrti. Orkestar manjina (2019.) njegov je drugi roman u kojem se dotaknuo pitanja ljubavi propitujući koliko je žrtve za ljubav previše. Kao i u debitantskom romanu, u Orkestru manjina ističe se njegov jezik te očaravajući prikaz afričke kulture, tradicija i vjerovanja. Obioma svojim djelima čitateljima širom otvara prozor u mističnu Afriku i raskošnu igbo kozmologiju.
Ondjaki
Ondjaki, pravog imena Ndalu de Almeida, mladi je angolski autor, a poput Obiome, i on je ovjenčan nizom književnih nagrada, poput „José Saramago“ (2013.) i „Jabuti“. Osim romana, kratkih priča te književnosti za mlade i djecu, Ondjaki iza sebe ima i nekoliko zbirki poezije i dramu.
Dobar dan, drugovi (2020.) jedan je od njegovih prvih romana o iskustvu odrastanja u ratnoj Angoli, ispripovijedan iz perspektive djeteta. Riječ je o šarmantnom i dirljivom romanu, ispisanom jednostavnim jezikom koji čitatelju pruža uvid u političku povijest Angole. Individualne priče angolskog stanovništva lajtmotiv su i romana Prozirni (2016.). Uz obilje tihe ironije i pregršt mašte, Ondjaki sjajno skicira šokantnu, ali i humorom prožetu sliku suvremene Luande sa svim njezinim radikalnim kontrastima. Ovaj je roman smatran nezaobilaznim uvidom u suvremenu afričku prozu.