Orhan Kemal

Orhan Kemal pravim imenom Mehmet Raşit Öğütçü (r. 1914. Adana, Turska – u. 1970. Sofia, Bugarska) turski je pisac koji i danas, 46 godina nakon smrti, spada u red sveprisutnih, omiljenih i najznačajnih književnika. Tijekom života pisao je pod različitim pseudonimima: Rašit Kemal i Orhan Rašit, a 1942. u glasilu Yuruyus počeo je objavljivati pjesme i priče pod pseudonimom Orhan Kemal. Na početku je pisao samo pjesme, a nakon susreta s Nazimom Hikmetom okrenuo se pisanju priča. Romani Orhana Kemala mogu se svrstati u dvije skupine. Prvu skupinu čine romani koji obrađuju piščev vlastiti život te nove društvene okolnosti, poredak i društvo koje iz njih proizlazi, a radnja im se odvija uglavnom u Čukurovi i okolici. Drugu skupinu čine romani koji obrađuju život ljudi u Istanbulu i okolici: život radnika u velikom gradu, zanatlija i uličnih trgovaca. Među mnogobrojnim njegovim djelima najznačajnija su: priča Bir Yılbaşı Macerası (1941.), zbirke priča Ekmek Kavgası (1944.), novela 72. Koguş (1954.), romani Baba Evi (1949.), Cemile (1952.), Murtaza (1952.), El Kizi (1960.), Gurbet Kuşlari (1962.), Sokakların Çocuğu (1963.), Kötü Yol (1969.); Zločin, Gospođino imanje i Bjegunac iz trilogije Polja nade i brojni drugi romani, te autobiografijski memoari Nazım Hikmet’le Üç Buçuk Yıl (1965.).
Nakon smrti, u njegovu čast, 1971. ustoličena je književna nagrada „Orhan Kemal“.