Umberto Eco

Umberto Eco rođen je u Alessandriji 1932. godine. Redovni je profesor semiotike te predsjednik Više škole humanističkih studija pri Sveučilištu u Bologni. Od teorijskih djela najpoznatija su mu: Otvoreno djelo (1962.), Odsutna struktura (1968.), Traktat opće semiotike (1975.), Lector in fabula (1979.), Semiotika i filozofija jezika (1984.), Granice tumačenja (1990.), U potrazi za savršenim jezikom (1993.), Šest šetnji pripovjednim šumama (1994.), Kant i čudnovati kljunaš (1997.), O književnosti (2002.). Među njegovim zbirkama nalaze se: Sićušni dnevnik (1963.), Drugi sićušni dnevnik (1990.) koji sadrži prvu antologiju Minervinih omotnica, Pet moralnih zapisa (1997.), Minervina omotnica (2000.)... Godine 1980. objavljuje Ime ruže (Premio Strega 1981.), svoj prvi roman, nakon kojega slijede Foucaultovo njihalo (1988.), Otok prethodnoga dana (1994.), Baudolino (2000.) te Tajanstveni žar kraljice Loane (2004.).